Prema bihevioralnim teorijama u psihologiji, modifikacija ponašanja deteta postiže se putem nagrada i kazni, pri čemu postoje dve vrste kazne - kažnjavanje zadavanjem neprijatnih aktivnosti (na primer, davanje dodatnih obveza u kućnim poslovima) i kažnjavanje uklanjanjem prijatnih aktivnosti (na primer, zabrana izlazaka ili igranja na računaru).

Iako moderna pedagogija potencira modifikaciju ponašanja primarno ili čak isključivo putem nagrađivanja, ostaje činjenica da roditelji u nagrađivanju često greše, kao i u kažnjavanju, pa kazne često budu ili prestroge ili preblage, a nagrade prevelike.

Doslednost je važna

Detetu bi i kod nagrađivanja i kod kažnjavanja trebalo da bude jasno za koje tačno ponašanje se nagrađuje ili kažnjava, i to bi trebalo da odgovara  intenzitetu ponašanja (na primer, ako se roditelj jednako naljuti - što je takođe kazna - kad dete slaže za ocenu, udari mlađeg brata i ne skupi igračke, dete neće uspeti da nauči koji od tih prekršaja je veći, a koji manji).

Nastavak teksta pročitajte OVDE!