Kompozitor i dirigent Vojkan Borisavljević, preminuo je danas u Beogradu u 74. godini života. Iza sebe je ostavio bogatu karijeru koja je trajala više od pet decenija, ali po pesmi "A sad adio" pamtićemo ga zauvek.

Pesma "A sad adio" jedan je od zaštitnih znakova serije "Vruć vetar" a otpevao je legendarni Oliver Dragojević. Jednom prilikom slavni kompozitor otkrio je otkrio manje poznate detalje o ovoj numeri. 

- Sećam se toga, kao da je juče bilo. Išao sam u Dubrovnik. Reditelj Aca Đorđević i Siniša Pavić su mi otprilike rekli kakva bi trebalo da bude ta pesma, da mora da se oseća vruć vetar. Pre toga sam letovao na Kritu i već sam to osetio. Brzo sam shvatio šta žele, bio je to trenutak inspiracije koji sam vrlo jednostavno pretočio u pesmu - rekao je svojevremeno gospodin Borisavljević.

- Komponovao sam je u taksiju do aerodroma, a Oliver ju je snimio jedne večeri za 10 minuta u studiju Radio Beograda. Njegov glas je obeležio pesmu, a posle su je mnogi snimili. Lepo sam sarađivao sa Oliverom i žao mi je što se raspala Jugoslavija. To vreme, ta zemlja, kultura, muzika i saradnja među nama, iznedrili su mnogo dobrih stvari. U toj različitosti naroda trudili smo se da se takmičimo i budemo bolji od drugih na pozitivan način, što je donelo nemerljive rezultate - naveo je tada.

- Pevala se i kada su se slavili ispraćaji u vojsku, ali i u kafanama kad je fajront. Najmasovnije izvođenje pjesme 'A sad adio' bilo je na stadionu u Budimpešti krajem osamdesetih, kada je Ljubiša Samardžić bio proglašen za glumca godine u Mađarskoj. Smoki je na mađarskom pevao tu pesmu, a 100.000 Mađara ga je pratilo. To je najveći hor koji sam ikada imao u svojoj pesmi - zaključio je tom prilikom Vojkan Borisavljević.

Tekst pesme "A sad adio":

"Jednom odleteće ptice.
Ulice naše ostaće bez sunca.
Čovek ispratiće ženu.
Dugo na vetru on stajaće sam.

Jednom odlazi svako
putem svog života,
na rastanku samo srce kaže:
,,Ja cu se vratiti”!

Refren:
A sad adio,
a sad adio,
i ko zna gde,
i ko zna kad.

Gledam nepoznata lica,
svaki taj čovek ja bih mog’o biti.
Gledam, ljube se i plaču.
Svi putuju, ja ostajem sam.

Gledam oči dečaka.
Vraća me detinjstvu,
pogašena svetla na peronu…
Takva si, mladosti!

Refren:
A sad adio,
a sad adio,
i ko zna gde,
i ko zna kad."

Izvor: Lepa&Srećna