Osvećenje vode se obavlja više puta tokom godine, a obred koji se vrši na Krstovdan i Bogojavljenje pravoslavna crkva naziva "velikim", dok su ostala vodoosvećenja "mala".
Bogojavljenska vodica se čuva kao velika svetinja i koristi se samo u slučaju velike nevolje ili bolesti u domu, pa se mnogi vernici pitaju šta s njom činiti posle narednog Bogojavljenja. Vera uči da ona ne gubi svoju osvećujuću blagodat niti postaje podložna kvarenju. Ima u narodu porodica koje Bogojavljensku vodicu čuvaju po trideset i više godina, s tim što svake godine, od nove vodice, kada je donesu iz crkve, pomalo dodaju u flašu sa starom.
Ipak, u narodu se uobičajilo da se ostatak, kada stigne nova vodica, sipa u bunar, u reku ili u cveće. Ovo narodno predanje ne osporavaju ni sveštenici. Oni savetuju da se sva količina koja se ne utroši pobožno u toku godine prospe tamo gde se neće izložiti gaženju i obesvećenju. Isto važi i za vodicu osvećenu za Vaskrs, koja se može i piti svakog jutra za dobro zdravlje.
Mala vodoosvećenja se vrše se u različitim prilikama, pa i na zahtev vernika. Osvećena vodica za krsnu slavu treba da se upotrebi za pripremu slavskog kolača i koljiva, a i svi članovi doma popiju po gutljaj.
Izvor: Lepa&Srećna