Saša Srećković, muzejski savetnik Etnografskog muzeja, o prazniku posvećenom Arhangelu Mihailu, njegovom mestu u pravoslavnoj tradiciji i bogatstvu narodnih verovanja i običaja.

Arhangel Mihailo, jedan od najpoštovanijih anđela u hrišćanskoj tradiciji, u narodu je poznat kao nebeski vojvoda, predvodnik anđelskih vojski i zaštitnik vernika od zlih sila. Njegov praznik, Sabor Svetog arhangela Mihaila, Aranđelovdan, jedna je od najčešćih krsnih slava kod Srba, uz Svetog Nikolu i Svetog Đorđa.

O značaju ovog praznika, ali i o bogatstvu narodnih predanja koja su se vekovima vezivala za lik Arhangela Mihaila, govori Saša Srećković, etnolog, muzejski savetnik Etnografskog muzeja.

U hrišćanskom predanju Arhangel Mihailo predstavljen je kao vojskovođa nebeskih sila, borac protiv zla i branilac hrišćanske vere. Njegova uloga u narodnoj religioznosti dobila je i brojna posebna značenja. Jedno od verovanja opisuje ga kao anđela koji svojim krilima zaklanja Mesec prilikom pomračenja, štiteći ga od aždaja koje, prema narodnom predanju, pokušavaju da ga progutaju.

„U pojedinim delovima Srbije Arhangela Mihaila nazivaju i Dušovadnikom, jer se veruje da silazi na zemlju kako bi uzeo duše umrlih. Prema jednom od narodnih predanja, pravednicima duše uzima bosiljkom, a grešnicima kopljem. Potom se vraća na nebo, gde se odmeravaju dobra i zla dela pokojnika, a sudbina duše povezuje se sa odlaskom u raj ili pakao“, objašnjava Saša Srećković.

U narodnim verovanjima Arhangel Mihailo ponekad silazi na zemlju prerušen u prosjaka ili putnika, kako bi ispitao ljudsku dobrotu i spremnost da pomognu drugima. Zato se verovalo da na njegov praznik ne treba odbiti onoga ko zatraži hranu, piće ili pomoć. Dan je trebalo provesti u miru, praštanju i dobrim delima.

„Posebno su zanimljiva verovanja o njegovoj ulozi u trenutku smrti. U pojedinim krajevima postojalo je verovanje da se po položaju Arhangela Mihaila pored postelje bolesnika može naslutiti njegova sudbina. Ako stoji kod uzglavlja, sa mačem u desnoj i jabukom u levoj ruci, verovalo se da bolesniku nema spasa, dok se njegov položaj kod nogu tumačio kao znak mogućeg ozdravljenja. U drugim krajevima ova verovanja bila su upravo suprotna, što svedoči o raznovrsnosti lokalnih predstava i tumačenja“, pojasnio je Srećković.

Aranđelovdan je u tradicionalnoj kulturi bio značajan i za stočare u pojedinim oblastima, koji su praznik obeležavali posebnim obredima i pripremom namenskog hleba.

„Jedno od poznatih narodnih shvatanja jeste i da se Arhangel Mihailo ubraja u takozvane „žive svece“, zbog čega se u pojedinim porodicama smatralo da se za njegovu slavu ne priprema slavsko žito. Međutim, ovo je narodno tumačenje, a ne pravilo pravoslavne crkve, koja blagosilja slavsko žito i za Aranđelovdan. Prema crkvenom kalendaru, slavska trpeza za Aranđelovdan je mrsna, osim kada praznik pada u sredu ili petak, kada se priprema posna trpeza“, istao je Srećković, muzejski savetnik Etnografskog muzeja.

Bogatstvo verovanja i običaja vezanih za Arhangela Mihaila pokazuje koliko su se hrišćanska tradicija i narodna kultura prožimale i oblikovale svakodnevni život.