Na nedavnom proglašenju najboljih sportista u Vazduhoplovnom savezu Srbije Svetlana Simić iz Paraćina nagrađena je Zlatnom plaketom za izuzetne rezultate i doprinos sportskom padobranstvu.

Dobitnica je i "Zlatnog orla" 2005. godine, najvećeg vazduhoplovnog priznanja kod nas. Iza nje je preko 4.000 skokova, letela je iznad Evrope i Amerike, ali tvrdi da je samo iznad Paraćina nebo tako plavo.

Padobranstvom se bavi dugi niz godina, učestvovala je na mnogim takmičenjima i pobeđivala i u ženskoj i u muškoj konkurenciji, a neki njeni rekordi nisu oboreni do današnjih dana. Kao dugogodišnja članica državne reprezentacije, učestvovala je i na evropskim i svetskim prvenstvima. Sada je instruktorka padobranstva i radi zajedno sa svojim suprugom Ljubišom Naumovićem, padobrancem, dugogodišnjim reprezentativcem i pilotom Aero-kluba "Naša krila" iz Paraćina. Njihov sin Nikola, master profesor fizičkog vaspitanja, pilot je sa PPL dozvolom, a i ćerka Đorđina, koja se takođe bavi padobranstvom, planira da završi obuku za pilota.

Svetlana nije odustajala od skokova ni u trudnoći. Kažu da jedino padobranci znaju zašto ptice pevaju, pa je to razlog što je poželela da otkrije kako izgleda naći se na tri ili četiri hiljade metara iznad oblaka. Priča da je ponekad bilo i kritičnih situacija, kada bi se otvorio rezervni padobran, ali bi se na kraju sve dobro završilo.

Njihova padobranska škola okuplja članove od 15 do 86 godina. Već posle dvočasovne obuke izvodi se prvi skok sa 1.200 metara. Obavezna je vozačka dozvola (jer lekarski pregled za vožnju važi i u padobranstvu), a propisano je da petnaestogodišnjaci smeju da skaču samo uz potpis roditelja. U Paraćinu je skakao padobranac u osmoj deceniji, dok je u Americi najstariji padobranac bio devedesetogodišnjak. Neko jednostavno dođe da razbije strah od letenja, bilo je i poznatih ljudi, i svi budu euforični posle prvog skoka.

Bilo je i komičnih situacija. Svetlana pamti slučaj doktorke iz Paraćina, kojoj se padobran otvorio, ali je ona smetnula s uma da treba da deblokira komande kako bi mogla da upravlja padobranom. Kako je kasnije objasnila, toliko je bila oduševljena da je želela da uživa u letu što duže. Kada se približila zemlji na 300 metara, konačno je rešila da učini šta treba i spusti se bezbedno.

"Nestvarno deluje to lebdenje pri slobodnom padu, jer nemate osećaj da propadate. U svog supruga sam se zaljubila kada smo se pri skoku sa 3.000 metara prvi put poljubili u vazduhu. Osećala sam se kao na sedmom nebu, iako smo bili tek iznad prvog oblačka", šali se naša sagovornica. Kada je o padobranstvu reč, ostalo joj je još samo da leti na australijskom nebu, pa se nada da će joj se uskoro ostvariti i ta želja.

Svetlana Simić je predsednica Aero-kluba "Naša krila" koji je osnovan 1935. godine, a radi zahvaljući Opštini i Sportskom savezu Paraćina, kao i brojnim donatorima.

Tekst: Lepa&Srećna