Direktorka KBC Bežanijska kosa ass. prof. dr Marija Zdravković na čelu ove zdravstvene ustanove nalazi se već više godina, a duže od dve decenije radi kao kardiolog. Stoga odlično poznaje sve strane ovog plemenitog, ali vrlo odgovornog poziva. Za uspeh u poslu na prvom mestu ističe timski rad i jasno postavljene životne ciljeve.

Iako ima odgovoran položaj i predvodi čitave timove lekara, sve obavlja uspešno i uvek sa osmehom. Razlog je, kako tvrdi, podrška porodice, pre svega, supruga:

"Smatram da je za ženu na rukovodećem mestu važno razumevanje bračnog druga, kao i da je on ne doživljava kao preterano ambicioznu, vođenu sebičnim razlozima. Nema uspeha ako nemate pravog partnera pored sebe, koji shvata da vas poslovna karijera čini srećnom i ispunjenom. Podrška najbližih daje ženi vetar u leđa i tada za nju ne postoje granice."

Kako sama kaže, nije joj bio cilj da postane direktorka zdravstvene ustanove, ali se to dogodilo sticajem okolnosti. Kada su joj ponudili to mesto, nije odgovorila odmah. Jer, kada u životu dobijete pravu ponudu, treba je prihvatiti, ali pritom razmišljati kako ćete to raditi najbolje što umete. Zato je dobro razmislila, porazgovarala sa suprugom i ostalim članovima porodice i - prihvatila. Ispostavilo se da je to bila dobra odluka, budući da je za ostvarenje ciljeva, pored podrške najbližih, potrebna i lična želja za uspehom.

"Ako prihvatite posao koji ne želite, sigurno nećete biti uspešni. I danas, kada biramo lekare i medicinsko osoblje, ja porazgovaram s njima, ponudim im radno mesto i ostavim im vremena da razmisle i posavetuju se sa svojima. Međutim, od svega je najvažnije da oni sami sebe vide na tom poslu. Mogu oni biti vrhunski stručnjaci, imati ogromno znanje i iskustvo, ali ukoliko nisu posvećeni, ne osećaju strast prema tom poslu i nemaju želju da ga rade dobro, utoliko neće biti uspeha", tvrdi naša sagovornica.

U medicini je, prema njenom mišljenju, presudna želja da nekom pomognete, da ste usredsređeni na taj posao. Ima ljudi koji završe Medicinski fakultet, ali se ne bave lečenjem pacijenata. I dok se neki okreću naučnom radu, drugi se odlučuju za organizaciju, istraživački rad, nove projekte, svako već prema svojim afinitetima. Iako je bila đak generacije, kasnije i student generacije, vrlo često, kada zapošljava mladog lekara, pored proseka ocena, koje neosporno pokazuju marljivost i posvećenost, prati i njegov odnos prema pacijentima, način komunikacije i kako ga oni doživljavaju.

"Danas postoji veliki broj dijagnostičkih metoda, svakog pacijenta možete staviti pod skener, ali lekar koji nije porazgovarao s pacijentom, neće znati da protumači rezultate skenera. Ima lekara koji odlično poznaju rad na ultrazvučnim aparatima, ali ako nisu razgovarali s pacijentom, teško mogu postaviti pravu dijagnozu. Često se dešava da se isti simptomi odnose na potpuno različita oboljenja. I tek kada dobijete dodatne informacije od pacijenta, dolazite do prave dijagnoze", naglašava dr Zdravković.

Tekst: Lepa&Srećna