Mada je njeno ime nepoznato većini ljudi, ova nezaboravna žena je prkosila nacistima i spasla 2.500 jevrejske dece krijumčareći ih van Varšavskog geta tokom Drugog svetskog rata. Kao zdravstveni radnik, spasavala je decu od 1942. do 1943. godine, vodeći ih na sigurno i pronalazeći nejevrejske porodice da ih usvoje i zaštite.

Za Irenin podvig nije se znalo decenijama, a onda je tu neverovatnu priča otkrilo četvoro studenata škole iz Kanzasa u SAD-u, i o njenom životu i delu napisali istorijski roman „Život u tegli”. Naime, za vreme Drugog svetskog rata Irena je tražila i od nacističkih vlasti dobila dozvolu za rad u Varšavskom getu kao vodoinstalater. Za svoj zahtev imala je poseban motiv: budući da je bila Nemica, znala je šta nacisti planiraju s Jevrejima. Irena je na dnu svoje torbe za alat kradomice iz geta iznosila malu decu, a u prtljažniku automobila imala vreću od grubog platna za onu veću. Imala je i psa koji je bio izvežban da laje kada bi je nemački vojnici puštali iz geta, da bi se „pokrio“ dečji plač.

Kada je, najzad, bila otkrivena, nacisti su je pretukli i slomili obe ruke i noge. Spisak sa imenima sve dece koju je prokrijumčarila iz geta Irena je čuvala u tegli zakopanoj ispod drveta u svom dvorištu. Posle rata pokušala je da pronađe bar neke roditelja koji su možda preživeli rat i da tako spoji porodice. Većina ih je, nažalost, bila ugušena u gasnim komorama, pa su deca kojima je pomogla smeštena u porodice hranitelja ili data na usvajanje.

Godine 2007. bila je nominovana za Nobelovu nagradu za mir. Nije je dobila. Dodeljena je Alu Goru koji je snimio film o globalnom otopljavanju.

Tekst: Lepa&Srećna