Sveti Jovan se slavi 20. januara, odmah posle Bogojavljenja kad je, po predanju, kršten Isus Hrist. Dan posvećen njegovom Krstitelju naziva se još i Sabor, jer se tada ljudi sabiraju u crkvu. 

Tamo slave i praznuju Jovana Preteču i Krstitelja, a praznik se u Srbiji proslavlja i kao krsna slava. Smatra se trećom po broju svečara, pa ćete sigurno i vi želeti da nekome pošaljete lepu i prigodnu čestitku baš za ovog sveca. 

Budući da je Sveti Jovan uzor poštenja i pravdoljublja, u srpskom narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume "po Bogu i Svetom Jovanu". Među brojnim verovanjima izdvaja se i to da se, na Svetog Jovana, u ruke ne uzima nož, u znak sećanja na stradanje Jovanovo kojeg je posekao kralj Irod.

Ko želi da ispoštuje ovaj običaj, trudi se da sve za šta mu je potreban nož obavi dan ranije. 

Slava, slavski kolač i žito
Shutterstock  

Deci se na ovaj dan ne daje ništa što je crvene boje - kažu da se ne valja da se jede ili pije bilo šta što je crveno, jer boja simbolizuje nevino prolivenu svetiteljevu krv.

Ruka Svetog Jovana čuva se u manastiru Svetog Petra na Cetinju. Tamo je stigla posle dugog putovanja, a poslednja stanica pred odlazak u Crnu Goru bila je riznica na Dedinju. Karađorđevići su, naime, dobili ruku od majke poslednjeg ruskog cara Nikolaja II. Bio je to znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbeglica. 

Narod veruje i da je na Svetog Jovana idealan dan za polazak na put,  jer će svaki putnik imati zaštitu ovog sveca.

Tekst: Lepa&Srećna