Miholjdan je praznik koji pravoslavni vernici proslavljaju 12. oktobra, a obeležavaju ga i katolici i protestanti širom Evrope.

Po mnogo čemu, ovaj praznik je neobičan, a pre svega zato što se na ovaj dan upravo savetuje da treba raditi.

Jedino što je važno to je da ne radite kućne poslove već da se posvetite poslovima u polju ili bašti.

Taj običaj potiče iz vremena kada su se početkom oktobra obavljali poslednji poljoprivredni radovi pred početak zime, tako da su sve snage bile uprte u te poslove, a oni kućni mogu da sačekaju i zimsko vreme.

Postoji i verovanje da se na Miholjdan ne treba venčavati. I ovo je verovanje takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.

U Boki Kotorskoj, Miholjdan zovu još i gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene pomorske porodice tog kraja, a mornari na ovaj dan nikada nisu isplovljavali na more kako ne bi uvredili sveca.

Izvor: Mondo

Kako se kaže: Uskrs ili Vaskrs?

Zbog čestih nedoumica u vezi s tačnim izgovorom naziva velikog hrišćanskog praznika - Uskrs ili Vaskrs - prenosimo tekst iz "Politike" koji se odnosi isključivo na tumačenje književnog jezika.

"Približava se najveći hrišćanski praznik.

Pre nešto više od 5 godina u Politici je objavljen članak o pozdravu "Hristos vaskrse" ili "Hristos voskrese", koji hrišćani upućuju jedni drugima povodom Uskrsa, odnosno Vaskrsa.

Skrenuta je pažnja i na to da se ne bi trebalo pozdravljati sa "Hristos vaskrese", "Hristos voskrse", "Hristos vaskrs" i sl, piše Politika 17. aprila 2011. godine. Kako se ovi oblici i dalje čuju, rešili smo da povodom uskršnjih praznika (hrišćani se vaskršnjim pozdravom obraćaju jedni drugima sve do Spasovdana), napišemo nešto o tome.

PROČITAJTE JOŠ: Sve o Uskrsu: recepti, farbanje jaja i običaji

Oblici "Vaskrs", "Vaskrsenije", "vaskrsnuti", "vaskrse" (u značenju uskrsnu) pripadaju starom srpskom crkvenom i književnom jeziku, koji se do sredine XVIII veka upotrebljavao u srpskoj sredini, odnosno u svim krajevima pod upravom Srpske pravoslavne crkve. To je tzv. srpskoslovenski jezik – srpska redakcija staroslovenskog jezika (jezika prevoda bogoslužbenih knjiga sa grčkog na jezik solunskih Slovena, sredinom IX veka).

Srpska redakcija staroslovenskog jezika (izgovor staroslovenskog u duhu srpskog jezika, tj. na srpski način) nastala je u vreme kada su Srbi u svojoj sredini primili slovensko bogosluženje i slovensku pismenost (tokom X, a najkasnije do prvih decenijaXI veka). Od tada pa do prvih decenija XV veka Srbi su pomenute reči izgovarali sa poluglasnikom iza početnog "v", a od XV veka pa nadalje izgovaraju ih sa "a".

Srpskoslovenski jezik kao zvanični crkveni jezik Srbi su sredinom XVIII veka zamenili ruskim crkvenim jezikom (tzv. ruskoslovenskim). Od sredine XVIII veka do danas ruskoslovenski jezik se upotrebljava u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao zvaničan crkveni jezik. U tom crkvenom jeziku reči o kojima govorimo izgovaraju se na ruski način (sa o u prvom slogu): Voskresenije, voskresnuti, voskrese.

PROČITAJTE JOŠ: Tradicionalni srpski uskršnji običaji

Srbi nisu zaboravili ni svoj stari naziv za ovaj praznik, pa se danas može čuti i Vaskrs(enije), vaskrsnuti, pored Voskresenije, voskresnuti... Reč "Uskrs" pripada srpskom narodnom jeziku, u kojem je u veoma davno vreme početno u dobijeno od starog početnog "v" (iza koga je sledio tvrdi poluglas).

Tako danas imamo Uskrs (srpsko narodno), Vaskrs (staro srpsko književno i crkveno) i Voskresenije (današnje srpsko crkveno). U pozdravu se nije uobičajio narodni izgovor Hristos uskrsnu. Sačuvano je staro srpsko crkveno (srpskoslovensko) Hristos vaskrse i današnje crkveno (ruskoslovensko) Hristos voskrese.

Ostali oblici koji se čuju, a koje smo pominjali (Hristos voskrse / vaskrese / vaskrs) ne pripadaju ni starom ni današnjem srpskom crkvenom jeziku."

Izvor: Politika