Da nije bilo Lisine šminkerke, fotografkinje i novinara koji su joj „banuli“ u kuću u 13 sati pevačica i Zvezda Granda Aleksandra Bursać (25) verovatno bi produžila odmor u krevetu za još nekoliko časova ne bi li se lepo naspavala. Jer, kada priroda posla i klijenti koji žele da ih pesmom uveseljava tako nalažu onda i nije čudno što skoro svi estradni umetnici koji imaju posla noću rade, a danju se odmaraju.

Uz čaj popularna pevačica rekla nam je da ovih dana vredno radi, da su svirke na kojima sredom nastupa sa kolegom Milanom Mitrovićem najenergičnije koje je ikad imala, da joj je prošla godina bila najplodnija do sada i da će uskoro snimiti dve pesme.

Šta vam najteže pada u vašem poslu?

- Rano ustajanje posle neprospavane noći. Recimo, kad petkom uveče radim do ujutru, a u subotu treba da budem u 12 sati na ugovorenoj svadbi. Doterivanje i stalno šminkanje volim kao i svaka žena.

Da li je popularnost najlepši deo pevačke karijere?

- Meni to nije na prvom mestu. Najvažnije mi je što mogu da zaradim i da omogućim normalan život kako moja porodica i ja ne bismo oskudevali ni u čemu.

Imate li veliku porodicu?

- Mamu, očuha (čovek koga mnogo volim ali koga ne znam kojom drugom rečju da nazovem), sestru i očuhovog sina koji mi je kao brat. Složna smo porodica, pogotovo otkad su se preselili na donji sprat (smeh). Šalim se. Uvek smo lepo živeli zajedno.

Kako volite da ih obradujete?

- Kao strastvenog pušača očuha obradujem različitim vrstama cigareta iz inostranstva, mamu uvek moram da pitam šta želi jer je pomalo čudna po pitanju poklona, a sestra se svemu obraduje. Svoje najmilije uvek nečim iznenadim, a sebe najmanje, uglavnom bočicom parfema.

Zbog čega samo time?

- Najispunjenija sam kad vidim da su oni nasmejani. To mi je najjače osećanje.

Da li ste zadovoljni koliko radite?

- Prezadovoljna sam. Ne padamo mi u nesvest od posla kao što ljudi misle, ali dobro je što se radi. Samo još da duet koji spremam sa di-džejevima Erkeom i I-uanom (Erke i E ONE) Suze kukavice prođe dobro i da snimim dobar singl, i mojoj sreći neće biti kraja.

Kada ste počeli profesionalno da pevate?

- Imala sam 16 godina kada me je drugarica pozvala da je zamenim u kafiću u Zemunu. Do tada sam pevala samo na školskim priredbama, nisam znala nijednu pesmu narodne muzike. Uplašila sam se, sakrila iza klavijatura i zapevala Mile voli disko, gosti kafića su me prihvatili, a ja zavolela ovaj posao.

Imate li kućne ljubimce?

- To su dva zeca, Njuškica i Šapica. Jednog sam dobila za rođendan, a drugog je sestra kupila sebi. Bili su fini dok su bili mali, a sada polako postaju nepodnošljivi.

Tekst: Nenad Blagojević