Uz osmeh i šalu kojima su „obojile“ ovaj intervju rukometašice reprezentacije Srbije rekle su nam da je za što uspešniji tim najvažnije da među igračicama vlada pozitivna atmosfera, a da se kondicija i uigranost podrazumevaju.

Sudeći po onome što smo videli u dvadesetominutnom susretu sa kapitenkom Andreom Lekić (26) iz Beograda (igra za makedonski klub Vardar) i igračicama Sanjom Rajović (32) iz Aranđelovca (Lokomotiva, Zagreb), Jelenom Živković (22) iz Zrenjanina (Podravka Vegeta, Koprivnica) i Sanjom Damnjanović (26) iz Zemuna (Viborg, Danska) verujemo da će naše reprezentativke postići zapažen uspeh na Svetskom prvenstvu u rukometu za žene, u organizaciji Rukometnog saveza Srbije, Međunarodne rukometne federacije i Ministarstva omladine i sporta, od 6. do 22. decembra 2013. godine u Zrenjaninu, Nišu, Novom Sadu i Beogradu.

- Dugo smo se pitale šta je potrebno da se približimo vrhu jer smo imale skup dobrih individualki, ali ne i uspeh. Zato smo prošle godine pokazale da zajedno sve možemo - disale smo kao jedna. I naš psiholog Bojana Jeličić nam je pomogla da nađemo put zajedništva igre i van terena - priča Sanja Damnjanović.

Naše „plave devojke“ zamolili smo da nam ispričaju kada su se upoznale, s obzirom na to da u reprezentaciji ima prijateljstava koja traju i duže od decenije.

- Sanja je od mene starija šest godina, ali se znamo još od susreta Super lige Srbije. Zajedno smo igrale u njenom matičnom klubu u Aranđelovcu, a od kako smo osvojile titulu počele smo intenzivnije da se družimo - priča kapitenka naših rukometašica Andrea o prijateljstvu sa Sanjom Rajović koja nam je kao majka desetogodišnje ćerke otkrila kako usklađuje majčinstvo i rukomet.

- Sreća je da smo se ćerka i ja navikle na razdvojenost dok sam igrala u Srbiji. Tada je bila mala, a sada kao zrela devojčica sve razume iako jedna drugoj nedostajemo. Ona živi u Aranđelovcu, ali dolazi kod mene u Hrvatsku kao i ja kod nje - iskrena je.

Na sledećoj strani pročitajte kako se naše reprezentativke nose sa nostalgijom prema Srbiji.

PageBreak

Kao Sanji, i ostalim devojkama najlakše je da prebrode udaljenost od dragih ljudi koristeći računar i programe poput skajpa i vajbera na mobilnom telefonu. A kako provode slobodno vreme?

- Da li verujete da smo Jelena i ja na sat i po vožnje i da ne stižemo da se sastanemo da popijemo kafu? - „pravda“ se Sanja Rajović, dok Sanja Damnjanović otkriva kako svaki slobodan trenutak provodi u Srbiji.

- Veliki sam nostalgičar prema Srbiji i ne znam kako ću, pošto igram u novom klubu u Danskoj, uspeti da često dolazim. Kada sam juče po izlasku iz aviona udahnula ovih 25 stepeni bila sam presrećna.

Nismo mogli a da ne pitamo reprezentativke imaju li vremena za šoping u zgusnutom spisku obaveza i treninga.

- Poznato je da mi žene lečimo stres šopingom. Naravno da volimo sve slatke „zabranjene“ stvari za koje nemamo vremena. Nije toliko bitan sam šoping koliko pomisao da idete da nešto promenite na sebi, da popijete kaficu i malo se odmorite - „uzima“ glavnu reč kapitenka dok je obe Sanje podržavaju.
- Ja nemam gde da šopingujem. Živim u Koprivnici, gradiću četiri puta manjem od mog Zrenjanina - „žali“ se Jelena.

- Dođi kod mene u Zagreb, odvešću te u pravi šoping - završava Sanja Rajović intervju, i odlazi sa koleginicama na konferenciju za novinare, pa na pripreme povodom Svetskog prvenstva.