Vrisak dece koja su je opkolila na premijeri filma Vojna akademija 2 u Sava Centru ne bi li se slikala i dobila autogram, i gromoglasan aplauz pune sale po završetku ostvarenja Dejana Zečevića, potvrdili su još jednom popularnost Tijane Pečenčić (26) i njenog lika Zimčeta. Glumica koju publika pamti i po ulozi u seriji "Žene sa Dedinja" rekla nam je na početku intervjua da je veoma uzbuđena zbog svog prvog igranog filma u karijeri, kao i da snimanje Vojne akademije pamti po sjajnoj ekipi i druženju sa njima. 

Šta ste privatno naučili od Zimčeta, radeći na njenom liku? 

- Da se više angažujem i iniciram stvari koje želim da se dese, umesto da se neodređeno bunim protiv svega i svačega, da kad vidim neku nepravdu ne ćutim, da reagujem i da ne pristanem da budem uplašena. 

Ko vam je privatno draži - Zimče ili Marija iz Žena sa Dedinja? 

- Obe, svaka na svoj način. Veliko mi je zadovoljstvo što imam priliku da tumačim likove koji su potpuno drugačiji od mene, jer imam veću slobodu.

Kako biste nam opisali Tijanu Pečenčić kad nije pred kamerama? Imate li mnogo prijatelja, da li volite da se družite, na kojem mestu se najprijatnije osećate?

- Teško je to. Ja sam obična 26-godišnjakinja koja obožava svoje roditelje, zahvalna sam im na divnom odrastanju i lepom vaspitanju. Ničim sputana radim ono što mi je volja. Veoma sam radoznala, na trenutke buntovna. Imam mnogo prijatelja, jedna Deana bez „j“ mi je najbolja drugarica. Volim da izlazim, u poslednje vreme retko jer mi obaveze ne dozvoljavaju. Prijatno se osećam svugde gde je dobra atmosfera i gde sam okružena ljudima koji me vole i koje ja volim.

Šta vas najbrže „povrati u život“ kada ste tužni?

- Malo mi treba za sreću. Ima mnogo svakodnevnih trenutaka kada pomislim i osetim da sam istinski srećna. Ipak, tuga može biti korisna i plodonosna, nekada joj se jednostavno prepustim, a nekada samo osmehnem. Jer, za sve što se događa u životu postoje razlozi, sve ima viši smisao. Kada sam tužna volim da uronim u nečiji zagrljaj, to me ne vraća u život, bol ne prestaje, ali bude lakše jer delim to sa nekim.

Mnoge žene vam zavide na odličnoj liniji. Kako to uspevate u vremenu brzog života i brze hrane? 

- Nema tu nekog specijalnog recepta. Kod mene velikog udela ima genetika (hvala joj) i to što vežbam, odlazim redovno u teretanu i ponekad ujutro na trčanje. Iskreno, to ne radim da bih imala savršenu figuru već da bih mogla da jedem sve ono što volim. 

Tekst: Nenad Blagojević