U dvanaestogodišnjoj karijeri glumcu Milanu Vasiću (34) uloga novobeogradskog repera i hiphopera U Džeila donela je najveću popularnost, a predstava "Pevaj brate" rekordan broj pozorišnih gledalaca. Da li će i nastavak pozorišne muzičke komedije Stevana Koprivice "Na vrhu Evrope - misija Evrovizija" u produkciji Favi Milutina Bate Karadžića nadmašiti prvi deo pokušali smo da saznamo u razgovoru sa Milanom, ali i popričali o njegovom životu u Beogradu, studijama u četiri grada, skromnosti i planovima.

Predstavu "Pevaj brate" gledalo je oko 150.000 ljudi na oko 200 izvođenja a ansambl je dobio brojne nagrade. Da li ste se tokom rada i na putovanjima i privatno bolje upoznali sa Andrijom Miloševićem i Milanom Kalinićem?

- Tokom 200 igranja skoro svaki treći dan smo nekuda zajedno putovali, sva trojica smo postali veoma vezani, i to je razlog zbog kojeg i u nastavku dobro funkcionišemo.

Andriju ste upoznali dosta ranije, čak ste izvesno vreme po dolasku u Beograd živeli kod njega u stanu.

- Upoznali smo se na snimanju filma Konji vrani, pa smo radili na predstavi Krčmarica Mirandolina, a kasnije i u Pevaj brate. Njegova podrška mi je kao novajliji dosta značila po dolasku u Beograd. Kod Andrije sam stanovao mesec i po dana, a zahvaljujući njemu kao jednom od najpopularnijih glumaca u zemlji, lakše sam mogao da se upoznam i sa nekim bitnim ljudima.

Po kojim komičnim ulogama vas publika bolje pamti? Po U Džeilu iz Pevaj brate ili po liku Janaćija iz serije Bela lađa koja se ponovo reprizira?

- Rekao bih da me ljudi uzrasta od pet do 40 godina više vole kao U Džeila, dok populacija od 40 do 90 obožava Janaćka.

Vi ste praktično "pokrili" sve generacije i mnoge ukuse. Ima li među vašom publikom više žena ili muškaraca?

- Žene su slobodnije u iskazivanju mišljenja i ne stide se da kažu: „Volim tog glumca i on mi je drag“, dok su muškarci zatvoreniji. Ima momaka koji mi na ulici kažu da su oduševljeni U Džeilom, ali ipak mislim da je u publici koja me prati ženska populacija brojnija.

Spominju li ulogu u melodramu "Konji vrani"?

- Konji vrani su ostavili svoj pečat. Meni je mnogo pomoglo što mi je prvu ulogu dao Ljubiša Samardžić u tom filmu, i to mi je značilo da me ljudi ne vezuju samo za komedije. Posle toga sam od njega dobio još jednu šansu u seriji Miris kiše na Balkanu koju smatram jednom od najtežih filmskih uloga u svojoj karijerici.

Da li ta reč "karijerica" govori o vašoj skromnosti?

- Veliku karijeru je imao Bata Stojković, a ja sada ne mogu to da kažem za sebe. Ipak ja radim tek 12 godina, ima vremena.

Na sledećoj strani pročitajte šta Milana može da iznervira, da li se i privatno smeje kao na sceni i koju pesmu najčešće peva svom društvu.

PageBreak

Šta može da vas izbaci iz takta, a šta da vas oduševi?

- Ne trpim nepravdu, čak i u ulozi u novoj predstavi to kažem. Ljudi mi kažu da bih sa ovim stavom pobedio kad bih ušao u Farmu, dok ja tvrdim da ne bih. Ne mogu da se igram ljudskim mozgovima i nepravdom. Velika količina gluposti oko mene odmah me izbaci iz takta.

Da li je sa takvim razmišljanjem danas teško uspeti u poslu kojim se bavite?

- Ne mislim tako. Te popularnosti koje ljudi stiču preko rijaliti programa, između ostalih i Farme, dođu i prođu. Pomenute "zvezde" budu aktuelne godinu ili dve i publika ih zaboravi. Šta će nekome popularnost ako je nije zaslužio i ako nije kvalitetan u svom poslu? Ne stiče se popularnost tako što se skinete goli ili se potučete sa nekim.

Smejete li se u privatnom životu kao na sceni?

- Volim da se smejem i da uživam u dobrim vicevima. Obožavam duhovite ljude, a i moje okruženje je takvo. Prijatelji i ja možemo po 24 sata dnevno samo da se smejemo, smejemo i smejemo (smeh).

Imate 34 godine, a fizički odajete utisak mlađeg momka. Da li je tako i sa vašim stilom života?

- Ja sam kao moj otac. Moji prijatelji ga obožavaju jer je i sa 67 godina neverovatno duhovit i dečak u duši. To nam je valjda u genima.

Poznato je da privatno volite da pevate za prijatelje. Koju pesmu najčešće naručuju?

- Ima ih dosta, ali najčešće im ja izaberem. Kad me vide, momci koje ne poznajem, iz jednog kafića u koji često idem, govore mi: „Molimo te, samo nam otpevaj Jovano, Jovanke.“ Moji prijatelji vole da čuju pesme Tošeta Proeskog. Kada pevam emotivno dajem sebe pa uglavnom biram lagane, stare etno-pesme.

Tekst: Nenad Blagojević