Glumica Mirka Vasiljević sa suprugom Vujadinom Savićem ima četvoro dece, uspešna je glumica ali i vrlo posvećena majka. U želji da se njihovom detinjstvu posveti maksimalno, glumica je godinama i pauzirala u svojoj karijeri. Međutim, kada je reč o njenom detinjstvu, nije bilo lako i jednom prilikom je javno progovorila o njemu.
Poznato je da je glumica rasla bez oca koji je nastradao, ali muške figure joj nisu nedostajale u životu, jer je imala brojnu porodicu. Učitelj je bio jedan od bitnih autoriteteta, teča, kao i brat koji jeste mlađi, ali je bio prisutan sve vreme u njenom životu.
"Imala sam dosta sreće u životu da sam bila okružena i još uvek sam okružena velikom porodicom, da je ta porodica upravo moja snaga, moj vetar u leđa, moja sreća, moje bogatstvo jer i kada se uzdižem i kada padam oni su tu uvek uz mene jer život je takav on amplitudalno ide gore-dole kod svakog čoveka. Kada znate kome pripadate i gde pripadate onda ste poprilično sa obe noge na zemlji jer oni mogu iz srca i da vas pohvale i da vam izmame osmeh na licu i da vas podrže, a umeju i da vas iskritikuju kada ne radite dobro jer naravno sa strane mogu mnogo bolje da vide nego mi sami koji smo u tom trenutku u toj nekoj situaciji. Ja njima bezrezervno verujem, veoma smo vezani. I decu sam naučila tako da su kroz odnos sa njima, vreme provedeno sa njima i kroz naše razgovore isto tako jako vezani za njih tako da znam da ako mene nema, ako sam na poslu ili u bilo kojoj životnoj fazi, oni su uvek tu uz njih i za njih", počela je Mirka.
Ime dobila po ocu
Mirka je ime dobila po ocu koji se zvao Mirko Vasiljević, a u primarnoj porodici svo troje imaju početnu slovo "M". I njena deca danas nose imena koja bi mogla da se povežu sa nekim ljudima, ipak, glumica kaže da se to dogodilo sticajem okolnosti.
"Sticaj okolnosti je to, ali na kraju sve ima svoje zašto. Meni je bilo interesantno što sam kroz svoje detinjstvo u vrtiću imala jednog dečaka koji je bio mlađi od mene par godina, on se zove Andrej. Bio je presladak mali dečak sa krupnim očima i tako umiljat i ja kako u tom momentu nisam imala brata koga sada imam, Bogu hvala, i za kog sam jako vezana, ja sam njega osećala kao svog brata i stalno sam ga vukla po tom vrtiću, gde ja tu i on. Brinula sam se o njemu kao mama iako sam i ja bila devojčica, ali eto kroz par godina ja dobijam sina i on se zove Andrej. I, tek kroz neko vreme ja shvatam da sam imala Andreja koji je meni bio jako bitan u životu."
Ponosna je na svoju majku
Mirka je jedino dete svoje majke, koja ima veoma odgovoran posao. Ona je kontrolor leta, međutim, Mirki to nikada nije predstavljeno kao nešto bitno.
"Meni je mama uvek davala primer da čovek treba da bude vredan, da bude pošten, da bude radan, posvećen, prisutan, da daje svoj maksimum i da će se to u nekom momentu sigurno isplatiti i da ćete osetiti da ste na pravom putu. To je bio neki njen put, nešto što je nju interesovalo. Bogu hvala imala je i snage i volje i želje i sreće da je na tom putu i dan danas, da se kao devojčica školovala za to i da je ostala u tom poslu i da je vrhunski stručnjak u svom poslu jer ona i dan danas uči, sada završava doktorat i ja sam beskrajno ponosna na nju, a isto tako je dozvolila da ja budem svoja, da idem putem umetnosti koja njoj nekako nije bliska, da me podrži, razume i da uvek bude tu i kada se hvalim i kada sam ljuta i kada sam nervozna i kada sam nesigurna, da bude tu i da sa mnom razgovara o toj nekoj oblasti koja njoj nije bliska. Gledajući nju i odrastajući sa tetkom i sa bakom koje su ipak drugačije, svoje, tako i ja sa svojom decom koji god put da izaberu ako je pravi i pošten ja sam tu da ih podržim", ističe glumica.
Živela je kod babe i dede u Nemačkoj
Pored mame tu su i baka i deka za koje je Mirka veoma vezana, a tako je bilo od najranijeg detinjstva kada je čak živela kod njih u Nemačkoj i išla tamo u obdanište.
"Veoma sam vezana za baku i deku i mislim da su mojoj deci oni na prvom mestu pa sto mesta prazno, pa svi mi. Majka, tetka, teča, svi i dalje rade i imaju još dosta dugo do penzije tako da su u pomoć u inostranstvu dok smo živeli najviše priskočili baka i deka, jer su oni bili u penziji pa su tako i oni razvili odnos sa mojom decom. Iako su to prabaka i pradeka oni ih zovu bako i deko", kaže Mirka i dodaje:
"Ja sam dete devedesetih i te moje prve godine, od rođenja do neke četvrte-pete godine su u našoj zemlji nažalost bile malo nestabilne, a kako je mama tada imala porodiljsko i gledala je i trudila se da mi pruži najviše što može i najviše što zna, bilo joj je najnormalnije kada je ovde bilo toliko problema i nestašica osnovnih potreba da prosto eto odemo kod njih i budemo sa njima."
"Mama ih je isto tako bila željna jer je su oni ceo svoj radni vek proveli u Nemačkoj, a ona je bila u Srbiji, viđali su se za raspuste tako da su i njoj naravno nedostajali, tada je taman bila prilika da što više vremena provedu zajedno, sa druge strane tamo nije bilo porblema da li ima mleka, pelena, hleba, tih nekih osnovnih stvari koje su bile potrebne u tom momentu. Meni je bilo divno tamo jer za mene je to nekako bilo normalno, ja sam se tako rodila, tako sam živela, bilo mi je zanimljivo to menjanje sredine, malo sam sa bakom i dekom, malo dođem ovde i budem sa svojim društvom, govorim na našem jeziku, onda odem tamo, malo se mučim sa nemačkim, ali eto hvala im, tada je to meni možda bilo malo teško i nezgodno, ali danas sam im zahvalna na tome zato što govorim taj jezik", priča Mirka.
BONUS VIDEO: