Bivši premijer Srbije Zoran Đinđić izgubio je život prilikom atentata na njega, 12. marta 2003. godine. Od tog trenutka za njegovu porodicu ništa više nije bilo isto.
Pored supruge Ružice, dece Jovane i Luke, život njegove majke Mile i sestre Gordane zastao je u trenu. Od toga se nikada nisu oporavili. Majka Mila je preminula 2016. godine u 84. godini a 2010. je za "Njuzvik" govorila o ubistvu sina, prisetila se njihovog poslednjeg razgovora ali i trenutka kada su joj javili da je izgubila Zorana.
"Sećam se, bila je nedelja. Pošla sam u kupatilo. Zvonio je telefon. Vratila sam se, podigla slušalicu, ali nisam prepoznala glas. "Izvinite, s kim razgovaram?", pitala sam. "Mama, ja sam, Zoran!", smejao mi se. "Kako to da mi ne prepoznaješ glas?". Počela sam da plačem".
"Šta je, Zorane, sa tobom? Kako to zvučiš? Kaži mi, sine, šta se događa, šta ti je?". Osetila sam da se sprema nešto strašno, ali nisam mogla ni da pretpostavim da će ga ubiti... Molila sam ga da se pazi, podsetila ga na to šta su pokušali onomad, kod hale Limes...A on? Ništa. Slušao je, ali me nije čuo. Kao što ni ja više nisam mogla da čujem njega. Nikada! Uvek je negde žurio. "Zorane, čuvaj se! Zorane nemoj me obući u crninu, tek sam je skinula", bilo je poslednje što sam mu tog dana rekla. "Gordana neće preživeti ako ti se nešto dogodi". Nije me poslušao. Verovatno nije ni mogao. Odavno su već bili odlučili da ga ubiju. Taj prosti, bedni naš svet koji ne voli pametne, one što su iznad... Pogledajte mu samo biblioteku! E, moj Zorane...Ogovarali su ga, izmišljali o njemu svašta".
Videla je telo sina posle ubistva
Strašne vesti majku Milu zatekle su nakon kupovine u marketu. Dobila je poziv od kog se zaledila.
"Crna Mila, jesi li videla šta ti je sa Zoranom?!", nazvao me sused iz Prokuplja kome sam nekoliko dana ranije pričala koliko se bojim za Zorana. "Uključi televizor!", vikao je. Imala sam šta da vidim!", ovako je majka ubijenog sprskog političara i bivšeg premijera saznala tragičnu vest.
Nakon toga je pozvala Zoranovo obezbeđenje i odjurila u Urgentni.
"Dvorište je bilo prepuno policajaca. Sad mu ne trebate, ponavljala sam u sebi; kada je trebalo da ga čuvate, nije vas bilo... Ušla sam. Doktor je odmah rekao sestri da mi da tabletu za smirenje. "Neću nikakvu tabletu. Ne treba mi!", odbila sam. Ušla sam u onu ledenu salu u kojoj je ležao Zoran. Njegova lepa glava... Oči zatvorene... Lep, a dole... Grudi raspukle... Srce mu je bilo prosuto na sve strane... Stajala sam pored njega, grlila ga, kukala... Ponovo su pokušali da mi daju nešto za smirenje. Nisam htela.
Nisam htela da dozvolim da mi umanjuju bol. "Neka boli!", vikala sam. "Pobogu, ubili su mi sina!". Ležao je tako... Miran, čistog lica. Bio mi je sav život... Imam ja i Gordanu, tačno je, ali je Zoran bio moj život. Ružica je već bila kod Zorana, pre mene. Kad sam izašla iz sale, videla sam da razgovara sa Mijatom, doktorom. Posle je otišla do prozora, gledala dole kako se ljudi okupljaju. Kako može, pomislila sam. Odozdo su vrebali foto-reporteri. Onda sam otišla...Kod Ružice, u njihov stan. Plakala sam. Videla sam da su nekima zasmetale moje suze. Želela sam da vrištim jer sam znala koga sam izgubila. Kad sam juče bila na groblju... "Sine moj'" kukala sam. "'Šta ćeš tu?! Više bih volela da si u onoj mišjoj rupi, samo da si živ'".
Strahovala je za ćerku Gordanu kojoj je, kako je isticala, srce htelo da pukne od tuge.
"Žao mi je samo što je sebe ponizio, što je dozvolio da tako ode, da ga ubiju... Neka mu je laka crna zemlja... To kako su ga ubili, to je najgori zločin! Bedni, mali, nepismeni ljudi! Ubiti takvo čudo! Srce me boli za ovom mojom Gordanom, crći će od tuge. Ja sam jača, majka sam, sve izdržim..."
Poreklo porodice Đinđić
Brat i sestra Zoran i Gordana Đinđić rođeni su u Bosanskom Šamcu. Sa roditeljima su se krajem šezdesetih godina preselili u Beograd, ali njihova veza sa Bosnom nikada nije prekinuta. Prijatelji i uspomene na sretno i bezbrižno detinjstvo predstavljali su nit koja ih je vezivala za zemlju u kojoj su rođeni.
"Đinđići su, dušo, poreklom s Kosova, ja - Bosanka iz Šamca. Moj suprug Drago bio je vojno lice, penzionisan u činu pukovnika Jugoslovenske narodne armije. U Šamcu smo se upoznali i venčali. Tamo su rođeni Gordana i Zoran. Zoran je osnovnu školu završio u Šamcu, a dva razreda gimnazije u Travniku. Lepo smo živeli, složno: Srbi, Hrvati, muslimani... Svi! Nikad se nismo delili. Taj prokleti rat! Gordana je maturirala u Travniku, a onda je, kad smo se doselili u Beograd, upisala medicinu, pa specijalizirala. Često smo se selili. Negde 1967. godine smo se doselili u Beograd, čini mi se", pričala je Mila Đinđić, Zoranova i Gordanina majka, objašnjavajući kako su živeli u Bosni pre sukoba. Nije mogla ni da zamisli da će jednoga dana i njen sin tragično nastradati.
Pogledajte još i kako danas izgledaju deca Zorana i Ružice Đinđić.
BONUS VIDEO:
"IMA 42 GODINE! JOŠ MALO BAKUTA ZA STARAČKI DOM": Glumac "udario“ na Natašu Bekvalac, digla se revolucija na Internetu
ISHITRENO SAM TO NAPISALA, OPROSTITE MI: Milena Radulović o svojoj objavi nakon dve tragedije - Osećam pritisak i strah
KRISTINA ĆUTI, RODITELJI LJUTI! KOD DANETA SA GOLIJE SVE SE PROMENILO: Gorštak otvorio srce - Mnogo mi je krivo
NIJE HTELA DA SE UDA ZA ĐOKOVIĆA NI POSLE 4 GODINE VEZE: Đorđe se oženio, a njegova bivša iznenadila objavom
KOJI SAM ZNAK U HOROSKOPU: Datum rođenja otkriva vaš znak zodijaka