Kada je neko najveća zvezda regionu više od četiri decenije, onda se o njoj sve zna. O Zdravku Čoliću verovatno da nema osobe od Vardara pa do Triglava kojoj nije poznata skoro svaka pojedinost iz njegovog života i karijere, pa je veoma teško pitati ga nešto novo.

VIŠE: Vanja Grbić: Za dobar brak najvažniji je iskren razgovor

Koncertima u Sarajevu i u beogradskoj Areni 12. i 13. decembra 2014. godine samo je potvrdio popularnost – jedne je podsetio na neke lepe prošle dane, a mladim, novim obožavateljima harizmatičnim nastupom koji stvara posebnu emotivnu sponu između njega i publike pružio dokaz zbog čega toliko dugo traje.

VIŠE: Dimitrije Banjac (Čvarkov iz serije "Državni posao"): inspiraciju za seriju crpimo iz života

Iako je većinu njegovih starih hitova komponovao (a za neke napisao i tekstove) Kornelije Bata Kovač, među saradnicima su se nalazila i zvučna imena poput Gorana Bregovića, Arsena Dedića, Đorđa Balaševića, Kemala Montena, Đorđa Novkovića, Bore Đorđevića, Dina Merilina, a poslednjih godina melodije koje su se najviše pevušile komponaovao je ili pisao tekstove za njih sam Zdravko - Mangupska, Hajde, hajde Jasmina, Majsko sunce, Esma… 

Rođeni Saralija, posle raspada Jugoslavije se preselio u Beograd, a sa njim su došli i brat, majka i otac. Mlađi brat Dragan i Zdravko ostali su dan-danas bliski iako se ne viđaju često onoliko koliko bi želeli. Porodica mu je uvek bila važna, Zdravko je u intervjuima isticao da tokom njegovog detinjstva nisu imali mnogo, ali su bili srećni, roditelji su ga podržavali u svemu što je radio, od oca je dobio prvi gramofon, prvu gitaru… 

Jedan od najtežih trenutaka u životu je gubitak onih koje volimo. Pre nekoliko godina za kratko vreme ostali ste bez majke i oca. Šta vam najviše nedostaje kada se setite roditelja?

- Osim njihove prisutnosti koja mi i dalje istom snagom nedostaje, ono za čim imam jaku potebu, iako sam sada zreo čovek, su briga i roditeljska ljubav. To je nešto sa čime sam se saživeo, ono što je postojalo od mog prvog dana života do njihovog poslednjeg i to je… nenadoknadivo. 

Sarajevo je za vas…

- Grad mog rođenja, moje mladosti, ljubavi, odrastanja, grad prijatelja, raje, grad meraka…

Kada biste mogli da se vratite u prošlost i nepšto izmenite da li biste i šta bi to bilo?

- Kada bih se vratio u prošlost, sigurno bih izmenio neke stvari u privatnom zivotu, ponašao bih se racionalnije što se lične ekonomije tiče.

Razmišljate li o prošlosti, o godinama ili ste od onih koji gledaju samo napred?

- Ne volim da živim u prošlosti. Volim da evociram uspomene kada sam sa svojim prijateljima koji su negde po svetu ali moje opredeljenje je sadašnjost i budućnost. Ne volim previše da se vraćam u prošlost.

U poslu kojim se bavite najveća radost je...

- Ta neka pozitivna energija koja se događa pri svakom susretu sa publikom, a posebno na koncertima kada taj energetski naboj doživljava vrhunac.

A najteže vam padaju…

- Ljudska zloba i zavist. Ne volim kada ljudi ogovaraju jedni druge.

Imate li neku pesmu, vašu ili tuđu, koja vam se mota u mislima, kao neki motiv?

- Imam. To je jedan stari soul Sitting on the dock of the bay (izvodi je Otis Reding).

Koju pesmu uvek pevate na koncertima?

- Pjevam danju, pjevam noću!

Tekst: Marija Jakob