Grad snova, ljubavi, lepote, neostvarenih želja, grad do kojeg vode svi putevi - Rim. Veličanstven u svojoj lepoti, ukrašen velelepinim građevinama, očaravao je svakoga ko je bio njegov gost.

I ona je imala čast da bude stranac u „večnog grada”. U šetnji snova ulicama Rima, sa suzom u oku tragala je za ljubavlju. Potraga ju je dovela do fontane Trevi. Prišla je, uzela novčić i bacila ga u fontanu. Nekoliko trenutaka nemo je stajala pred njom očarana nijansama plave i zlatne boje koje su stvarale veličanstvenu sliku.

Zanesena lepotom fontane nije ni primetila da sa njene leve strane stoji mladić plavih očiju i posmatra je. Bio je očaran njom. Okrenula se da pođe, ali u istom trenutku srela se sa njegovim očima boje safira koje su je sa nežnošću posmatrale. Obrisao je suzu koja joj je klizila niz obraz. Uzeo je njenu ruku i spustio nežan poljubac na njenu belu kožu. Nemo ga je posmatrala suznim očima, ne verujući da još postoje džentlmeni. Rekao joj je da će se sada pošto je bacila novčić u fontanu sigurno vratiti u Rim, a zatim joj ponudio svoju ruku i pozvao je da krenu dalje. Želeo je da joj pokaže svu lepotu „večnog grada”. Pristala je. Nekako mu je verovala, a nije imala ni snage da odbije tako zgodnog vodiča.

Vodio ju je putevima nekada velikog carstva, do spomenika sirovoj, nemilosrdnoj moći, Koloseuma. Očarala ju je ta predivna građevina toliko da je zaboravila i na dugo čekanje u redu na ulazu. Potom su otišli do Bazilike Sv. Petra, najveće, najbogatije i najspektakularnije crkve. Iako umorna nije se bunila kada ju je odveo i do Pantenona, zadivljujućeg starog hrama. Kada su stigli, sunce je počelo da zalazi i taj veličanstveni prizor nikada neće zaboraviti. Tu ju je nežno i strasno poljubio, a ona mu je uzvratila.

PageBreak

I tu na tom mestu starom hiljade godina osećala je da su plavooki džentlmen i Rim, grad večnosti, ljubavi i tajni, njena sudbina. Uživala je u njegovom društvu tih nekoliko dana koje je provela u Rimu.

Iako nije verovala da će se ikada zaljubiti, iako je godinama tragala za ljubavlju, srela je njega. Njena duša postala je deo njegove, njeno srce kucalo je samo za njega. Predala mu je svoje telo jedne tople noći u svojoj hotelskoj sobi. Osećala je da je i on zaljubljen u nju, ali joj se učinilo da nešto krije. A ni njeno nerazumevanje italijanskog i loš engleski nimalo joj nisu bili od pomoći. Njena zaljubljenost sprečavala ju je da vidi istinu.

Narednog jutra dok su doručkovali, zagledala se u njegove ruke. „Ima tako jake, muževne šake”, pomislila je. Mazeći pogledom njegove ruke u jednom trenutku joj se učinilo da vidi beli trag na njegovom prstu, trag burme. Nešto ju je preseklo preko stomaka.

„On je oženjen!”, prošaptala je sebi u bradu. Burmu je sakrio, ali trag nije mogao. Sakupila je snagu i pitala ga da li ima suprugu.

„Da” - odgovorio je i taj njegov odgovor zaboleo ju je toliko da je imala utisak da joj je zario nož u srce. Osećala je da umire. Dok joj je srce ludački tuklo, a dlanovi se znojili, on joj je objašnjavao kako ne voli svoju suprugu, već nju, i da je njihov brak samo čista formalnost. Naravno, nije verovala ni jednoj jedinoj njegovoj reči. Tražila je da odmah napusti njenu sobu. Sutradan je otputovala.

Ali udaljenost nije bila dovoljna da ga zaboravi. Noćima ga je sanjala, a danju joj se priviđao. Iako se trudila da ne misli na njega nije mogla da ga izbaci iz svojih misli. Tugovala je, ali ta tuga nije umanjila njenu ljubav prema njenu. Grdila je sebe, kako je mogla da se zaljubi u oženjenog muškarca?! Zašto ga odmah nije pitala da li je slobodan ili ne, već je dozvolila da je zaljubljenost natera da zaboravi na sve i da se preda muškarcu koji je za nju zabranjen? Mesecima je bila poput zombija. Sve svoje aktivnosti obavljala je mehanički, dok je duhom bila kraj njega u Rimu. A onda je odlučila, da još jednom ode tamo.

Ponovo je stajala pokraj fontane Trevi, ali sada nije bacala novčić jer je želela da joj ovo bude poslednji put u Rimu. Čekala ga je očiju punih suza, ali sada njihov razlog nije bila ljubav koja joj nedostaje, već ova zabranjena ljubav. Prišao joj je i obrisao suzu koja joj se slivala niz obraz. Pogledala ga je suznim očima, a on joj je poljubio ruku. Nimalo se nije promenio, ostao je onaj isti zavodljivi džentlmen kome je dala svoje srce, mislila je.

A onda je ponovo to učinila. Jer iako je bila zabranjena, nije imala snage da ubije ljubav.

Kristina Vesković