Izbor je ogroman. Kod kulturnih formi salate razlikujemo pet varijeteta: lisnata salata, salata za rezanje, glavičasta, rimska i šparglasta salata. Glavičasta salata deli se na maslenke (puterke) s nežnom nervaturom na lišću i kristalke s jačom nervaturom. Ali to nije sve – paletu zdravog lisnatog povrća upotpunjuju cikorija i radič, koji zajedno pripadaju istoj familiji. Svako je na muci kada se nađe pred izborom, a sada se u ponudi nalaze mnoge kesice s mešovitim semenom.

Nestrpljivi baštovani brzo će se latiti rasada zelene salate; a ukoliko želite da uživate u svoj raskoši ovih povrtarskih kultura, u svakom slučaju isplati vam se uzgajanje iz semena! Puterka je naziv za naročito nežne, aromatične sorte zelene salate kao što su „Maikönig” ili „Viktoria”. Tradicionalne rane sorte još i danas mogu da se nabave, čak postoje i organski proizvedene sorte. Za organsku proizvodnju aktuelne su rane sorte kao što su „Cindy”, „Briweri” ili „Larissa”.

Kod uzgajanja u proleće vlasnici izdignutih i toplih leja uživaju u lepom mirisu, ali mlada zelena salata i ispod folije i tkanine može da pomeri setvu za dve nedelje, na sredinu ili kraj marta. Pretpostavka u svakom slučaju jeste da je zemljište dovoljno suvo i da nije lepljivo. Na proleće je i najsunčanija leja pravi izbor, jer letnje kulture bolje uspevaju na hladnijim mestima.

Ako temperatura poraste na više od 18°C, seme ce samo sporadično proklijati. I kod izbora sorti traži se prava strategija, jer mnoge sorte zelene salate sklone su formiranju cveta tokom letnjih dana, pri čemu su listovi žilavi i gorki. Otporne romana salate („letnje endivije“), batavija i ledena salata ne poznaju stres izazvan visokom temperaturom. To isto važi i za salate „Till” ili pak sortu „Cerbiatta” koja ima jaku aromu i reckave listove.

PageBreakPlamenjača i siva trulež pre svega stvaraju probleme ako se biljke uzgajaju ispod folije ili stakla, dok na otvorenom najveća opasnost preti od puževa golaca. Pužomor granulat treba da primenjujete isključivo po uputstvu navedenom na pakovanju ili se pak latite nekih više ekoloških mera, npr. postavite plastičnu kragnu oko biljaka. I barijera od začinskih biljaka kao što su kres salata ili rukola, ili pak sadnja kadifice i sočiva u blizini može sačuvati biljke od najezde puževa golaća.

Zrele glavice zelene salate trebalo bi da odsečete u roku od jedne nedelje. Setva na svakih 14 dana obezbediće nove sveže listove salate. Kod salate koja se bere (Lactuca sativa var. Crispa) možete da izdvojite više vremena za ovu kulturu. Ako ne odrežete zrele glavice već samo berete pojedinačne listove po potrebi, moguća je berba u razmaku od 4 do 6 nedelja.

Direktna setva ili setva u tople leje?

Zelena salata otporna na hladnoću za ranu setvu je sorta „Viktoria”, koja ima bogate glavice s puterastim valovitim lišćem. Prilikom setve rezane salate direktno u leju najbolje je da sejete u redovima na rastojanju od 20 do 25 cm.

Setva na poseban„salatni” način takođe je moguća, ali se preporučuje samo u lejama u kojima nema korova.

Glavice zelene salate traže dvostruko rastojanje između redova i trebalo bi da ih razredite na rastojanje od 20 do 30 cm. Uzgajanje u toploj leji ili u kontejneru na prozorskoj dasci štedi količinu semena, a pre svega se isplati setva kod ranog uzgajanja.

Leti se seme seje direktno u leju, a kasnije se razređuje, što ima izvesnu prednost: zasejane salate ne suše se ni kada su vrućine.

Pošto biljke formiraju dubok, bujan korenov sistem, bolje iskorišćuju zalihe vode uskladištene u zemlji, pa se zbog toga ređe zalivaju.