Većina ljudi poznaje kardamom samo kao egzotični začin za kolače i peciva.

Tek odnedavno se uzgaja i kao sobna biljka jer bujno, bez reda raštrkano lišće, izgleda veoma dekorativno.

Kardamom su poznavali i stari Rimljani. Arapi su trgovali tom skupocenom mirođijom,koja potiče iz vlažnih brdskih šuma indijske pokrajine Malabar i sa ostrva Cejlon. Ova trajnica nalik trsci, na dugim uspravnim peteljkama nosi kopljaste listove dužine 30 do 60 cm. Crvenkasti ili žućkasti cvetovi, od kojih se kasnije razvija plod tobolac, stoje gotovo na vodoravno raširenim metlicama.

Nakon oprašivanja nastaju plodovi veličine lešnika, koji se cene kao začin i lekovito sredstvo. Dok u tropskim područjima kardamom izraste i do impozantne visine od tri metra, u sobnim uslovima uglavnom dostigne jedva nešto više od pola metra. Cvetanje je moguće dočekati u svetlom, potpuno zagrejanom stakleniku.

Međutim, i bez cvetova ova biljka iz porodice đumbira je vrlo lep ukras. Kod povoljnih uslova iz korenovih rizoma neprekidno izbijaju novi listovi pa biljka postaje sve bujnija. Primerci koji vremenom postanu prebujni lako se mogu podeliti.

Zemlja uvek mora biti pomalo vlažna ali ne previše mokra. Suviše vlage vrlo brzo oštećuje mesnati koren (rizom). Za ovu tropsku biljku vlažnost vazduha je veoma važna pa je češće prskajte a povremeno listove operite vlažnom krpom. Za zalivanje koristite samo meku vodu (kišnicu).

Kardamom raste veoma bujno, posebno na toplom mestu, zbog toga ga od aprila do septembra češće prihranjujte tečnim gnojivima. Zimi prihranjivanje prilagodite uslovima, a kod eventualno nižih sobnih temperatura, smanjite i zalivanje.

Ukoliko biljka stoji na svetlom mestu, zimi bi idealna temperatura bila između 16 i 20 stepeni Celzijusa. Izbegavajte direktno izlaganje žarkom podnevnom suncu, posebno leti.

Kardamom voli ilovaču. Kod presađivanja uzmite za jedan broj veću novu posudu, kako bi rizom imao dovoljno prostora za rast. Prebujne biljke se mogu podeliti.

Kardamom (Elettaria cardamomum) jeste jedan od najstarijih i najskupljih začina u svetu. Poreklo vodi iz šuma planinskog lanca u južnoj Indiji, gde još uvek rastu divlje vrste kardamoma. Danas se gaji i u Sri Lanki, Gvatemali, Indokini i Tanzaniji.

Stari Egipćani žvakali su seme kardamoma da bi čistili zube, dok su ga Grci i Rimljani koristili kao parfem. U arapskoj kulturi, gde se koristi za aromatizaciju kafe, običaj je da se pre posluživanja kafe sa kardamomom, gostima prvo pokažu semena koja će biti dodata u kafu.

Vrednost semena određuje punoća i težina plodova, kao i zrelost i čvrstina semena. Plodovi se prikupljaju pre nego što sasvim sazru, jer je seme iz poluotvorenih plodova manje aromatično i, kao takvo, ima manju vrednost. Seme ima jaki prijatan miris, opor, aromatičan ukus.

Seme je oko pola santimetra dugo, uglasto, naborano, iznutra je bele boje. Treba ih samleti neposredno pre upotrebe, jer stajanjem prah gubi aromatična svojstva.

Seme kardamoma gubi vrlo brzo svoju aromu posle mlevenja u prah. Čak i kada nije samleveno, stajanjem gubi oko četrdeset odsto etarskog ulja godišnje. Zbog toga se prodaju cele čaure kardamoma, koje se slamaju neposredno pre upotrebe. Sadržaj etarskog ulja u semenu zavisi isključivo od uslova skladištenja i može biti najviše osam odsto.

Izvor: Politika