U jesen veverice u prirodi na sve strane pronalazi bobice, koštunjavo voce i semenke. Dugotrajna hrana kao što su semenke bukve ili plod lešnika i oraha skriva u svom „špajzu“ za predstojeću zimu. Zakopava ih u zemlju, pa skrovišta prekriva komadima kore drveta i grančicama koje sakupi. Sjajnim culom mirisa ovaj glodar svoje špajzice može da omiriše duž svojih poznatih ruta i ispod sloja snega od 30 cm. Zaboravljene semenke na proleće će početi da klijaju, pa je samim tim veverica veoma važan goran u šumama. 

Evropska veverica naseljava čitavu Srednju Evropu i može se videti i u listopadnim i u zimzelenim šumama, kao i u onim mešovitim. I u parkovima i baštama može se sve češće sresti jer u blizini ljudi može lepo da živi. Nije ni čudo jer kod svih baštenskih biljaka može da pronađe ukusne bobice i semenje. 

U zavisnosti od regiona krzno veverice se razlikuje po boji. Tipični crvenkasti ton iz Severne i Srednje Evrope menja se u čistu sivu boju u severnijim predelima Starog kontinenta. U nekim oblastima postoje veverice i s tamnijim krznom. One sa crvenkastim krznom najčešće naseljavaju listopadne šume, a u tamnim i hladnim zimzelenim šumama žive predstavnice tamnijeg krzna. 

Kao životinja koja se hrani svim i svačim, veverica dobro podnosi gljive, koru, crve, seme tise koje je otrovno za ljude, a retko jede ptičja jaja i ptice. Na jelovniku su im: 

  • šišarke smrče (Picea abies) izuzetan su energetski izvor hrane, a veverice ih veoma brzo otvaraju
  • crvene bobice viburnuma (Viburnum opulus) u jesen su im omiljena poslastica
  • tvrdu ljusku oraha (Juglans regia) razbijaju bez po muke – koštunjavo voće posebno vole
  • seme bukve (Fagus sylvatica) traje dugo, pa ih veverice skladište za duge zimske dane lepše dane da ponovo izađe na vazduh

Posle potrage za hranom veverica odlazi na odmor u svoj loptasti dom - gnezdo napravljeno od grana, lišća i mahovine, smešten visoko u krošnji drveta. Verovatno niste znali da vevericama nije dovoljna samo jedna kuća. Često ovi umetnici penjanja imaju dva-tri „stana“ seleći se iz jednog u drugi. Svaki od njih ima najmanje dva izlaza. Debeli zidovi štite gnezdo od kiše i snega i čuvaju toplotu tokom zime. Kada temperatura padne ispod nule, veverica se povlači u svoje sklonište i čeka.