Otvaranje cvetova maka prava je predstava koja svake godine iznova fascinira posmatrača: prvo se vidi samo veliki ovalni pupoljak, a zatim se donekle otvara srebrnozelena dlakava opna, što omogućava prvi pogled na pravu boju cveta. Na kraju se ljupko otvaraju nežne latice kao krila leptira i više nema sumnje: mak se ubraja u najlepše cvetnice uopšte.

U prirodi se ova predstava od maja odvija na hiljade puta, na primer, duž ivica polja ili na divljim livadama. Pri tom se najčešće radi o jednogodišnjem maku Papaver rhoeas, koji se zbog svojih tankih, blago izgužvanih latica još naziva i svileni mak. Na prolećnim putovanjima u Južnu Evropu on predstavlja omiljene motive na fotografijama, kada ispod stabala masline formira divne crvene tepihe. I u baštama uređenim u seoskom ili pejzažnom stilu lepo dolazi do izražaja, na primer, na velikim cvetnim livadama ili u šarenim lejama sa sezonskim cvetnicama.

Jednogodišnji mak se može kupiti kao raznobojni miks u semenu sa jednostavnim ili punim cvetovima. Ali i vatrenocrvena divlja vrsta ili posebne sorte kao što je bela „Cabrita” mogu se kupiti u semenu u specijalizovanim prodavnicama. Sada, u aprilu, zasejte ovu vrstu maka napolju, na sunčanom mestu i u rastresitu zemlju bogatu hranljivim materijama. Ukoliko je seme proklijalo i rasad nikao suviše gusto, preporučuje se da ga rasadite na rastojanju od oko 20 centimetara, da bi mlade biljke mogle lepo da se razviju. Vreme cvetanja uslediće u svega nekoliko nedelja između maja i jula.

Bulka (Papaver orientale) nesumnjivo je najpoznatija iz porodice makova. Cvetovi lepog oblika ove cvetne perene imaju prečnik i do 15 centimetara. Lepe za oko su i ma hune sa prašnikom u vidu čupavog venčića u sredini cveta. Njen lep izgled kompenzacija je za srazmerno kratko vre me cvetanja od svega nekoliko nedelja u maju i junu. Činjenica da bulka brzo uvene posle cvetanja i da ostavlja golo mesto u leji, ne mora neizostavno da bude mana. Ako se u sredini ili pak u pozadini leje zasadi perena visoka oko jedan metar, ona će u julu napraviti dovoljno mesta za sezonske cvetnice kao što su helenijum ili letnje margarete, koji se tada mogu lepo proširiti. U jesen, kada većina drugih perena vene, bulka ponovo ostavlja upečatljiv utisak zahvaljujući zelenom lišću koje traje preko cele zime.

Paleta boja cvetova bulke seže od bele, pre ko žute, narandžaste i crvene, do nežnih pa stelnih tonova. Dva ekstrema su „Perry’s White” u snežnobeloj i „Patty’s Plum” u za gasitopurpurnoj boji. Postoje i sorte sa veoma neobičnim cvetovima: „Karine”, na primer, ima otvoren oblik čašice sa skoro glatkim laticama, kod „Aglaja” i „Helen Elisabeth” latice su izraženo talasaste, a kod dvobojne sorte „Lambada” presavijene uzduž i popreko.

Posebna atrakcija su sorte sa resama kao što je „Prinz Eugen”. Kao i sorta „Kleine Tänzerin” i crveni novitet „Samba” ubraja se u stabilne primerke sa jakom stabljikom, koja svoje teške cvetove i posle pljuskova podiže uvis i nije joj potrebna potpora. Kada je reč o raznovrsnosti bulki, srce kolekcionara zakuca jače. Srećom, ova lepa perena traži samo malo mesta, tako da se različite sorte bez problema mogu kombinovati u leji. Za rastojanje između dve biljke dovoljno je 30 centimetara.

PageBreak
Potreba bulki da se šire ne ide uvek na ruku baštovanima: s jedne strane, mak se sam rasejava i tako umesto korova nastanjuje slobodna mesta u leji. S druge strane, rado se ukrštaju različite sorte maka, tako da se isklijale biljke često znatno razlikuju od svojih roditelja i ne ugrožavaju njihovu lepotu. Ko bi želeo da zaobiđe ovakav eksperiment, jednostavno treba pravovremeno da odseče precvetale cvetove. Pozitivan prateći efekat: pošto biljka na taj način ne može da formira seme, štedi snagu za dug životni vek. Islandski mak (Papaver nudicaule) nije zahtevna vrsta i predstavlja alternativu koja dugo cveta. Potiče iz arktičkih regiona i najbolje uspeva na peskovitom zemljištu siromašnom hranljivim materijama – a najvažnije je da je zemljište propusno.

Prepoznatljiva je blistava žutonarandžasta boja islandskog maka, koja između juna i septembra uvek stvara dobro raspoloženje. U specijalizovanim prodavnicama mogu se kupiti mešavine semena, kao i biljke u saksiji u nežnim pastelnim bojama ili u jarkim žutim i crvenim tonovima. Visoke sorte islandskog maka (od 40 do 60 cm) odlično popunjavaju rupe u sunčanoj leji, a kompaktne sorte (od 20 do 30 cm) daju lep oblik alpinetumima, šljunkovitim lejama ili prostranim posudama. To je perena kratkog životnog veka koja ne dočeka proleće, sama se razmnožava i već sledeće godine može da se ponovo pojavi na drugom mestu.

Islandski mak može se sada zasejati direktno u leju, dok zemlja još nije postala suviše topla i suva. Seme će u tom slučaju brzo proklijati, a vi možete da se radujete kasnim cvetovima u pozno leto i u jesen. Islandski mak cveta već od juna, a sada se može kupiti kao rasad u saksijama i zasaditi direktno napolju.

Pravo vreme za sadnju

Od aprila do maja najpovoljnije je vreme da se zasadi bulka (Papaver orientale). Perene se razmnožavaju u rasadnicima tokom jeseni i zime iz korenskih reznica, a na proleće se prodaju u saksijama kao rasad. Zbog toga je ponuda vrlo velika, pa su na leto mnoge omiljene sorte već rasprodate i mogu se ponovo nabaviti tek na jesen. Idealno stanište za bulku je topla, senovita leja sa rastresitom vodopropusnom zemljom.

Peskovito tlo bogato krečnjakom isto je tako pogodno kao i šljunkovite leje ili osuncane padine. Na teškom glinovitom zemljištu rezultat će, nažalost, izostati, jer bi se zemljište moralo duboko rastresti i obogatiti peskom i šljunkom. Naime, koren maka može da prodre na dubinu od dva metra!

A evo kako se sadi: uzmite mladi mak iz plastične saksije i zasadite ga u rastresitu zemlju. Biljka ne bi trebalo da je u leju zasađena dublje nego što je to bila u saksiji.

Krajem marta je vreme da se misli na sadnju maka. Njegov cvet je jedan od najatraktivnijih pojava u bašti, a fascinantno bogatstvo sorti budi kolekcionarsku strast. To je više nego dovoljan razlog da obezbedite seme ili rasad. Foto: LepaiSrecna