Iz bezbrižnog ušuškanog detinjstva uvek ću pamtiti zamračenu sobu, duplo zatvorena vrata i moju baku kao dežurnog anđela čuvara mene i mojih snova, kako se njena „princeza na zrnu graška“ ne bi probudila. Ponekad čujem tihi šapat koji iz hodnika jedva dopire kada se baka javi na telefon. Tada jedva da i govori i sagovorniku već stavlja do znanja da ne može da priča, uz izvinjenje - zovite kasnije, jer njena „princeza spava“!

Pamtim jutra koja mirišu na palačinke. Miris koji razbija sve snove, izvlači me iz kreveta i kao hipnotisanu odvlači do kuhinje, a tamo RAJ! Dok uživam u najslađem doručku baka ostavlja sav posao i pravi mi društvo. Dok ja jedem, ona obično pije čaj iz velike plave čaše i tada počinju naše priče kojima nikada kraja nema. Baka zna svaki delić mog života i rado sa njom svakog jutra delim svu svoju radost, sreću, tugu i smejanje bez prestanka...

Zatim obično idu njeni doživljaji iz detinjstva koji su vezani za moju tadašnju temu, i dok ona priča, ja gutam u slast i njene palačinke i njenu priču i nikad dosta, nikad sita, tako mi je milo... Dok učim u svojoj sobi ona žuri da pristavi ručak jer zna da po našem rasporedu sledi „kafe pauza“ u kojoj će mi opet praviti društvo uvek nasmejana, uvek vesela i za mene uvek zdrava.

Pred polazak u školu, obuća mi je besprekorno izglancana, odeća ispeglana, poljubac za odlazak i sitniš gurnut u džep - da se nađe. Kada se vrata za mnom zatvaraju, uvek zastanem da čujem, ispraća me njena molitva: „Presveta Bogorodice, čuvaj moje dete od svakoga zla i pomozi joj...“

Svakoga dana sa sobom u školu nosim osim knjiga i pun ranac nežnosti, topline, poljupce i zagrljaje i njenu bezgraničnu i bezuslovnu ljubav koja me i dan-danas greje. To nežno i milo lice sa očima punim suza radosnica kada me odnekud dočeka ili nekuda ispraća duboko je urezano u moje srce i ima posebno mesto koje večno traje! Bako, hvala ti što postojiš, hvala Gospodu Bogu što te imam. Ti si dokaz da se u starosti najviše voli, snagom svojih godina, pa i više od toga!

Tamara Petković

Ovo je priča koju je Lisa izabrala kao jednu od najinspirativnijih na konkursu "Stari nisu stvari", organizovanom krajem 2013. godine.