Britanski naučnici nedavno su otkrili gene povezane sa sindromom hroničnog umora, bolesti koja i dalje ostaje nevidljiva i teško prepoznatljiva.
Kako se ovaj sindrom leči i koje su moguće posledice ako se zanemari? Odgovore na ova pitanja pruža prof. dr Branislav Milovanović, koji je gostovao u emisiji "Uranak" na televiziji K1.
O sindromu hroničnog umora
„Sindrom hroničnog umora često je trivijalizovan, iako je reč o ozbiljnoj bolesti. Drugi naziv za ovu bolest je EMCF( Exhaustion Myalgic Chronic Fatigue. Bolest je ekstremno teška i postoje četiri stepena njenog intenziteta. Šifru bolesti je Svetska zdravstvena organizacija uvela još 1969. godine: G93.3 – postvirusni sindrom umora. Prvobitno se smatralo da je bolest vezana za virus, ali zbog složenosti stanja, od pre dve godine uvedena je nova šifra R53.8, gde se promenio naziv u sindrom hroničnog umora.
Virus se više ne pominje, a najčešći uzrok smatraju stres ili događaje koji organizam duže opterećuju, poput povrede, operacije ili čak porođaja. Takvi događaji mogu u potpunosti poremetiti organizam.
Kada se postavi dijagnoza, koriste se jasno definisani kriterijumi – japanski, kanadski, engleski, američki i internacionalni. Nažalost, mnogi lekari nisu dovoljno edukovani o ovoj bolesti, koja je kodno svrstana u neurološke poremećaje.“
Kriterijumi bolesti
Prof. dr Milovanović ističe da se dijagnoza bazira na nekoliko ključnih kriterijuma:
- Poremećaj sna
- Umor koji traje duže od šest meseci
- Pad energije nakon fizičkog napora
- Problemi sa koncentracijom i pamćenjem, tzv. „magla u glavi“
- Ortostatski poremećaji, uključujući gubitak svesti i vrtoglavicu
Ako pacijent ima ovih pet kriterijuma, a standardna dijagnostika ne pokaže ništa od drugih bolesti, može se postaviti šifra za ovu bolest“ - dodaje on.
Genski poremećaji potvrđeni u laboratorijskim istraživanjima
„Sada je prvi put dokazano u Engleskoj, u laboratoriji koja je radila sekvenciranje genoma, da iza ove bolesti postoji genski poremećaj. Dokazana je organska osnova bolesti. Ključna stvar je da neurokardiološkim testiranjem možemo potvrditi tu organsku osnovu,“ objašnjava prof. dr Milovanović.
“Institut “Dedinje” radi testiranje pacijenata sa ovom bolešću i nalazimo organske promene i što je najvažnije mi ih lečimo. Lečimo ih integrativnim kauzalnim pristupom. Prvo uradimo kardiološki pregled kompletno, internistički, a onda radimo neurokardiološko testiranje i vidimo tip ispada i idemo na uzrok, a često su to infekcije. Vidimo koje su to infekcije, i onda govorimo o post infekticnim sindromima” - objašnjava doktor.
Rana dijagnoza je ključna
„Prema novim istraživanjima, vreme trajanja simptoma je od suštinskog značaja za oporavak. Ako pacijent ima umor tri meseca, postoji šansa da se potpuno vrati u normalno stanje. Kod dugotrajnijih slučajeva, koji traju pet ili šest godina, oko 80% pacijenata može da se vrati u funkcionalno stanje,“ objašnjava prof. dr Branislav Milovanović.
Razlika između običnog umora i bolesti
Prof. dr Branislav Milovanović objašnjava da je ključna razlika u tome što običan umor prolazi nakon odmora, dok kod sindroma hroničnog umora stanje ostaje trajno.
„Čovek se ispava, odmori se, ode na godišnji odmor i vrati se – ali posle dva, tri sata opet ne može ništa da uradi. Uradi dijagnostiku i ne nađe ništa. To je onda ozbiljan problem. Nažalost, često se takvim pacijentima nepravedno pripisuje da su lenji i da jednostavno ne žele da rade,“ ističe prof. dr Milovanović.
Prof. dr Branislav Milovanović ističe da je njihov institut pionir u dijagnostici i lečenju sindroma hroničnog umora:
„Mi smo prvi u dijagnostici i imamo potvrdu za to. Napravili smo model edukacije za celu Evropu. Na Institutu „Dedinje“ ugostili smo predsednika evropskog borda eksperata, šest-sedam stručnjaka, kao i predstavnike udruženja pacijenata iz Evrope, Slovenije, Hrvatske i Srbije. Svi su treći put dolazili, a predavanja prevodimo na engleski i prenosimo putem Zoom-a za celu Evropu. To niko drugi ne radi.
Postoje samo pojedinačni sastanci, poput onog u maju pored Kembridža, gde dolaze stručnjaci za bazična predavanja, ili virtualna predavanja u Šarite bolnici u Nemačkoj. Mi, međutim, aktivno lečimo pacijente, radimo neurokardiološko testiranje i kompletnu dijagnostiku. Problem je što u svetu ima vrlo malo stručnjaka za ovu bolest, a centara koji se ovim bave je još manje. Ne možemo pokriti sve pacijente, zato je neophodna edukacija lekara opšte prakse, infektologa, neurologa i reumatologa“, objasnio je.
Pročitajte i koje namirnice remete apsorpciju gvožđa budući da anemija može biti jedan od uzroka umora.
BONUS VIDEO: