- Nakon dvogodišnjeg perioda tugovanja u velikoj kući, Kris se oslobodila 90 odsto stvari i preselila u moderno naselje malih kuća.
Novu nekretninu u potpunosti je prilagodila svojim potrebama, opremivši je u svetlim tonovima u znak sećanja na majku.
Nakon što joj je muž preminuo, Kris je ostala da živi još dve godine na njihovom porodičnom imanju, u kući od skoro 300 kvadrata. Kuća joj je služila kao utočište – mesto za tugu i preispitivanje. Međutim, održavanje imanja je postalo prevelik teret, a sve na njemu je budilo u njoj tugu.
Zato se odlučila na selidbu, a u naselju malih kuća je stvorila svoj novi dom. Odlučila se za jednosobnu kuću od 38 kvadrata, uz koju je dogradila i baštensku šupu.
Izabrala je širi model kućice zbog otvorenog dnevnog boravka i visokih plafona, a odustala je od galerije sa krevetom jer joj takva spavaća soba nije odgovarala.
Proces preseljenja podrazumevao je i radikalno čišćenje – rešila se oko 90 odsto stvari koje je posedovala. Kuhinja je opremljena svim neophodnim uređajima u punoj veličini, uz ostrvo koje služi i kao trpezarijski sto.
Posebnu simboliku ima paleta boja u enterijeru. Iako je od malih nogu bila dečačkog tipa i nikada nije naginjala ka roze boji, njena majka, koja je preminula samo šest meseci pre muža, obožavala je tu boju. Roze tonovi sada preovlađuju u celoj kući i stalna su joj uspomena na majku.
Priznaje da joj je najveći izazov bio privikavanje na samački život, s obzirom na to da nikada ranije nije živela potpuno sama. Ipak, uz sve izazove, otkrila je da je sposobna za mnogo više nego što je mislila – i što je najvažnije, pronašla je mir.
BONUS VIDEO: