Tifani? Da li je reč o doručku ili o lampi? Za neke, pojam „Tifani” je Odri Hepbern u maloj crnoj haljini s niskom bisera, velikim crnim šeširom, „buljina” naočarama za sunce i sa odloženom dugačkom muštiklom - da bi pojela jeftini fast-fud pred prestižnim njujorškim izlogom u rano jutro. Za druge, to je simbol „Nove umetnosti 1900” (art nuvo) koja je izmenila dotadašnje poimanje estetike u enterijeru (i ne samo u njemu). 

„Tifani lampa”, iz 1900. godine sa abažurom u tehnici vitraža, izrađena u radionici čuvene kompanije „Tifani” iz Njujorka je umetnički oblikovan upotrebni predmet koji treba da osvetljava prostoriju i istovremeno pruži uživanje samim svojim prisustvom u enterijeru. Ova lampa je po svim parametrima lepa stvar koja je podjednako privlačna i kada je u funkciji - kada svetli, i kada je ugašena. Ima sve odlike ne samo novog stila već i nove tehnologije kada je posredi obrada stakla.

Novi stil 1900. godine obilovao je motivima faune i flore, a cveće preuzeto iz prirode oblikovano je uz obilje simbolike. Izražajne mogućnosti kretale su se od čiste fantastike, preko alegorije do simbolizma. U ovom slučaju cvetovi simbolizuju protok vremena jer su oblikovani od pupoljaka, preko punog cvetanja do rasutih latica na sve strane. Oseća se potreba za iluzijom u prostoru. Ornament plamti i buja, predmet se pretvara u pokret, kao nekakva fantastika iz snova.

Kritički osvrt

Čitav predmet liči na nekakvu dragocenost iz „1.001 noći”. Konture se slivaju bez prekida, jedna u drugu, povezujući uzbudljivu simetričnu tvorevinu koja služi za estetsko uživanje. Kritičari umetnosti predmete ove vrste (kao uostalom i druge iz te epohe) svrstavali su u kič, uz cinizam tipa: „Cveće je za baštu, a sobi je dovoljna gola sijalica!” 

Luis Komfort Tifani (1848-1933)

Najčuveniji predstavnik umetničkih zanata među američkim umetnicima i dizajnerima bio je sin osnivača velike njujorške juvelirske firme. Neformalno umetničko obrazovanje stekao je u Evropi, na temeljima umetnosti antičke Grčke, Vizantije, Egipta, severne Afrike i islamske kulture. Fasciniran bojama, oblicima, asimetrijom, radio je u stilu svog vremena - art nuvoa.

Sloboda forme, često nenamerna asimetrija ili nepravilnost, bili su privlačni u vreme kada su se dizajneri trudili da se oslobode ustaljenih konvencija koje su gušile njihovu kreativnost. Krajem 19. veka Amerika je doživljavala industrijski bum. Arhitekte, inženjeri i dizajneri otkrivali su i razvijali nove materijale i nove proizvodne metode, kreirali nove forme za zgrade i enterijere. Veliki kapitalisticki preduzimači su naručivali raskošne kuće, za koje su im bili potrebni nameštaj i detalji, a naročito lampe. 

Tifani je, pored umetničkog talenta i sopstvene proizvodnje, imao i sjajnog smisla za promociju svojih dela, uspešno ih je lansirao na tržište i učinio sve da postanu omiljena, sveprisutna i prestižna. Smatrao je da industrijska umetnost ne sme da bude sama sebi cilj, već da mora da služi ljudima, da uđe u svaku kuću i da postane deo njenog vizuelnog kvaliteta i identiteta. Danas se Tifanijevo delo smatra pretečom američkog apstraktnog ekspresionizma, čiji je uticaj bio izuzetan u oblasti dizajna i enterijera i koji je značajno doprineo razvoju i razumevanju svojevrsne američke estetike. 

Perunike, gladiole, paunovo perje, dugine boje, zlatni prelivi, favril-tehnika, mileflori deseni, valovite linije, floralna fantastika... čine Tifanijevo delo, i pored ogromnog broja imitacija svih nivoa vrednosti, neponovljivim.

Marijana Milosavljević, dipl. istoričar umetnosti