Koliko je sati? Koliko puta ste danas postavili tako obično pitanje, sebi ili drugima? Jednom, dva puta, deset puta? Zavisi od toga koliko ste rob vremena?

U tom času uopšte niste zainteresovani da li će odgovor stići sa zidnog, stonog ili ručnog sata, digitalnog ili mehaničkog, sa ovakvim ili onakvim brojčanikom.

Pa ipak, iskustvo nas uči da je brojčanik sata i te kako značajan - bar kada je o dizajnu reč.

Maks Bil je dizajner koji je, između ostalog, postao poznat i po tome kako je oblikovao brojčanik jednog zidnog sata. Bilo je to sredinom prošlog veka kada je ideja modernizma bila na vrhuncu, baš kao i modernistički stavovi u pogledu funkcije i forme, stila i estetike. 

Prema njima, dizajn kao oblast ljudske kreativnosti treba da ima solidnu osnovu u matematici kao univerzalnoj disciplini ljudskog duha i uma. U tom kontekstu, geometrija kao deo matematike, upotrebljena na adekvatan nacin, pruža dizajneru neograničene mogućnosti izražavanja. Jedna od mogućnosti je i geometrijski formalizam, univerzalan i svima savršeno jasan. 

Na ovom zidnom satu Maks Bil je demonstrirao univerzalnost ideje, lišene svega suvišnog, pun krug, što je savršena geometrijska forma. Ispunjen je nepokretnim pravim linijama: najkraćim, koje označavaju minute, ima ih ukupno 48, nešto dužim takođe nepokretnim koje označavaju sate - ima ih ukupno 12, jednom još dužom i debljom, pokretnom, koja krećući se pokazuje sate i jednom, najdužom, nešto tanjom i pokretnom, koja označava minute.

Čista geometrija: samo krug i linije. Nikakvi brojevi koji bi poremetili red i poredak stvari svojom tako uzaludnom i dopadljivom slikovitošću. Sat je izrađen od aluminijuma. Boje su crna i bela. I to je to. Sasvim dovoljno da znate koliko je sati.

Maks Bil (1908-1994)

Švajcarsko-nemački dizajner i arhitekta, rođen u Vinterturu u Švajcarskoj. Studirao je dizajn srebra i metala na Umetničkoj školi u Cirihu (1924-1927), i u to vreme na njegov umetničko-dizajnerski stil uticali su kubizam i dadaizam.
Zatim je dve godine proveo u Desauu na studijama škole Bauhaus, gde se potpuno posvetio idejama funkcionalizma.

Po završetku studija vraća se u Cirih i jedno vreme provodi baveći se slikanjem, arhitekturom i grafičkim dizajnom. Istovremeno postaje vodeći eksponent konstruktivizma, osniva švajcarsku školu grafike i sopstveni studio za arhitekturu, gde je projektovao niz zanimljivih arhitektonskih objekata u modernističkom stilu. Godine 1931. prihvata koncepciju „concrete art” teoretičara Tea van Duisburga, po kojoj se univerzalnost može dostići jedino kroz čistotu ideje.

Maks Bil je bio član najuticajnijih svetskih strukovnih udruženja: CIAM (Internacionalni kongres moderne arhitekture), AIA (Anerički institut arhitekata) itd. Bio je suosnivač poznate Škole za dizajn u Ulmu i 1951. postao njen rektor i direktor Odeljenja za arhitekturu i produkt dizajn. Svoje ideje sumirao je u teorijskoj koncepciji „Edukacija i kreacija”.

Marijana Milosavljević,dipl. istoričar umetnosti