Inspiraciju za ovu fotelju autor je našao u velikom romanu "U potrazi za izgubljenim vremenom" francuskog pisca Marsela Prusta. "Početkom 1976. godine, zajedno s Franceskom Binfereom, razmišljao sam o tome da kreiram 'Prustovu fotelju' - ma šta to značilo", napisao je u "Domusu" Alesandro Mendini, na početku priče o "Prustovoj fotelji", koja je evo, već više od 30 godina ikona postomdernističkog pokreta. 

"Da bismo do kraja istražili Prustov svet, atmosferu i predmetnu okolinu u kojoj je živeo i stvarao, rešili smo da obiđemo što više mesta iz njegovog života. Želeli smo da ostvarimo dizajn na tragovima književnosti, umetnosti i slikarstva. U tom traganju naleteli smo na jedan, pažnje vredan 'ready made' u vidu fotelje iz 18. veka, i slučajno se susreli s jednim slikarskim platnom Pola Sinjaka s kraja 19. veka". 

Bila je to polazna tačka bizarnog redizajna, koji će se transformisati u dopadljivi kič i proizvoditi i prodavati tobože kao antika! Prvobitno zamišljena kao kuriozitet, "Prustova fotelja" je početkom 80-ih godina napala ustaljene klišee modernizma, ali na svojevrstan romantičarski način, koji je privukao pažnju svojom dopadljivošću. Sinjakov tačkasti dezen na rokoko formi nameštaja bio je zanimljiv, veseo i izazivao je dobro raspoloženje. Autor je i sam doživeo svoje delo kao neku vrstu manifesta novog pokreta, čiji je cilj bio ignorisanje stereotipa. 

Brojni ozbiljni kritičari dizajna toga vremena dočekali su ovu ideju "na nož", naročito stoga što se Mendini nije zaustavio samo na fotelji, već je nastavio s tačkama po enterijeru: pod, zidovi, tavanica, zatim lampe, komode, pa čak i televizor. Mnogi su to tumačili kao neozbiljnu igru na nivou dečje, ali i kao želju za isticanjem sopstvene ekstravagancije uz pomoć dizajn-skandala. "Pubertetsko ponašanje ili šta već?", govorili su neki dok je "Prustova fotelja" hrabro koračala putem slave, što i danas, samouvereno, nastavlja da čini. 

Alesandro Mendini

Italijanski arhitekta, dizajner i teoretičar, rođen je 1931. godine u Milanu. Kasnih 70-ih godina učestvuje u osnivanju kultnog studija "Alhemija", u kome sa saradnicima promoviše osnovne ideje postmodernizma. Promoviše "banalnosti" u arhitekturi, dizajnu enterijera i nameštaju, ignorišući autoritete etabliranog pojma "dobar dizajn". Osamdesetih godina postaje glavni urednik prestižnog časopisa "Domus" i vodeci glasnogovornik u pokretu "antidizajn". Radi ekskluzivni dizajn predmeta i sarađuje s velikim firmama kao što su "Kasina" i "Alesi".

Marijana Milosavljević, dipl. istoričar umetnosti