Petlje odnosno šarke takođe omogućuju da i najveći paravan možemo da sklopimo i odložimo odnosno rastavimo i postavimo na željeno mesto. Paravani su obično visoki oko dva metra, a broj okvira je proizvoljan, od tri do desetak i više. Sasvim mali paravani, izrađeni od metala, upotrebaljavaju se za zaštitu uz kamin sa otvorenom vatrom.

Najstariji poznati paravani potiču iz Kine, i to iz II veka pre nove ere. Neki od njih, namenjeni skrivanju intimnih prostora od pogleda, bili su izrađeni od mutnog stakla, a drugi su bili ukrašeni i obrubljeni žadom. Paravani iz tog vremena bili su oslikani pejzažima, ispisani tekstovima o istorijskim događajima ili ukrašeni prizorima iz života. Oni su se sastojali od velikog broja okvira, čak po 40.

Karakteristični japanski paravani imaju šest ramova, a ukrašeni su prizorima iz prirode koji se protežu celom dužinom, preko svih panoa (za razliku od kineskih gde je svaki ram slika za sebe).

U Evropi su se upotrebljavali pre svega kao zaštita od promaje u predvorjima hladnih kamenih srednjovekovnih zdanja. Kasnije se namena proširila i na druge prostorije, pa je paravan služio kao pregrada i ukras. Tako postoje paravani sa ispunom od kože, koja je ukrašena cvećem i pticama ili pastirskim prizorima.
Za španske i flamanske radove u koži karakterističan je motiv u obliku romba. U Francuskoj su paravani dobili nežnije i ženstvenije oblike, naročito u vreme Luja XV, s talasasto ili polukružno oblikovanim gornjim ivicama. Ispuna im je bila od vezene svile, goblena ili drugog luksuznog tekstila.

Savrmena svrha
U vreme naglog razvoja gradove, a pre uvođenja vodovoda i kanalizacije, paravani su bili obavezan deo hotelskog enterijera i služili za odvajanje spavaćeg i toaletnog dela.
U savremenom stambenom prostoru paravan služi kao pregrada ili kao ukras. Paravani su izazov za dizajnera, što se naročito odnosi na one kojima je svrha ukrašavanje enterijera, jer omogućuju različite kombinacije u konstruktivnom i likovnom smislu.


Arh. Radmila Milosavljević