Zlatni presek

O vavilonskim merama može da se sudi prema pronađenom štapu iz 2000. godine p.n.e, na kojem su utisnuti urezi za dužinu stope i lakta, i kvadratne opeke od tri lakta, tradicionalnog građevinskog materijala tog podneblja.

Stari Egipćani su merili laktom od šest dlanova. Kod Starih Grka glavna građevinska mera bila je stopa, a nju čine četiri dlana ili 16 palčeva. Grci su svoje građevine zasnivali na međusobnim odnosima delova prema celini i pojedine mere usaglašavali prema nivou svojih znanja iz oblasti matematike, uzimajući čoveka kao „meru svih stvaru”.

Jedan od najpoznatijih grčkih matematičara, Euklid (322-285), kao nastavnik čuvene Aleksandrijske škole u jednoj od svojih 13 poznatih knjiga „Elementi” postavlja osnove za kasniju čuvenu teoriju „zlatnog preseka”.

Zlatni presek znači idealnu proporciju, podelu pravca na dva dela, pri čemu se manji deo prema većem odnosi isto kao što se veći deo odnosi prema celoj dužini. Zlatni presek se kao opšti zakon pojavljuje u prirodi, u kristalima minerala, cveću i plodovima. Kao važno načelo estetike kod Starih Grka on se nalazi na brojnim delima antičke umetnosti i arhitekture, a naročito na skulpturama i u hramovima.

Čovek kao merilo

Rimski teoretičar arhitekture Vitruvije u delu „Deset knjiga o arhitekturi” piše o antropometrijskom karakteru građevinskih mera. On zaključuje da je stopalo šestina telesne visine, lakat četvrtina, a pupak sredina tela.

U rimskom graditeljstvu upotrebljava se i mera koraka od 75 cm. U Vizantiji su glavne građevinske mere stopa i lakat. Graditelji italijanske renesanse kao mere prihvataju stopu i lakat, pa ih nalazimo na mnogim tehničkim crtežima, naročito na Paladijevim planovima vila.

Od Leonarda da Vinčija do Le Korbizijea, a i dalje, umetnici, dizajneri i arhitekte nastoje da istaknu čvrstu vezu između čoveka, mera njegovog tela i okoline koju on za sebe stvara. U 20. veku ovom problemu se poklanjala naročita pažnja i o tom fenomenu mora da vodi računa svaki stvaralac, bez obzira na to da li se bavi projektovanjem građevina, stanova, kuća ili nameštaja.

Henri Drejfi s, pisac čuvenog dela „Ljudski faktor u dizajnu” (Human Factors in Design), kaže: „Vodimo računa o tome da će svi predmeti što ih stvaramo biti upotrebljivani, da će ljudi na tome sedeti, da će ih gledati, u njih govoriti, da će upravljati njima, da će ih aktivirati i koristiti se njima. Ako kontakt između predmeta i ljudi bude izvor nesporazuma, dizajner je pao na ispitu. Međutim, ako se ljudi osećaju sigurnim, delotvornim, ako im je udobnije ili su jednostavno u kontaktu s predmetom srećniji, dizajner je uspeo”.

Arh. Radmila Milosavljević