Hrabrija nego juče!

Roditelji jedu brašno i vodu da bi preživeli, deca ih zaborave: Zbog reči Tamare Misirlić komentari ne staju

Tamara Misirlić otvorila je bolnu temu roditelja koje su deca ostavila same. Njene reči izazvale su burne reakcije i pokrenule važnu debatu. Dodajte Lepa & Srećna u vaš Google izbor
Tamara Misirlić o životu starih ljudi koji su zaboravljeni od svoje dece Foto: alexkoral/Shutterstock, Stefan Stojanovic/@Stefan_Stojanovic
  • Tamara Misirlić govori o napuštenim roditeljima.
  • Njene reči podelile su javnost.
  • Otvorila je pitanje odnosa dece i roditelja.

Priče humanitarke Tamare Misirlić iz podkasta "Hrabrija nego juče" retko koga ostavljaju ravnodušnim, ali njena priča o napuštenim roditeljima u zabačenim srpskim selima pokrenula je posebno burne reakcije. Govoreći o potresnim scenama kojima je svedočila tokom humanitarnog rada, Tamara je otvorila jedno od bolnih pitanja našeg društva - šta se događa sa roditeljima koji ostanu sami i zaboravljeni, dok njihova deca žive daleko od njih?

Tamara je govorila o situacijama u kojima su roditelji ostavljeni bez osnovnih životnih namirnica, dok su njihova deca u inostranstvu uspešna i ostvarena.

"Često sam viđala da deca zaborave na svoje roditelje, pa ti roditelji jedu brašno i vodu da bi preživeli. Deca budu u inostranstvu, uspešna i ostvarena, a njihovi roditelji jedu lišće i travu u nekoj šumi na selu i čekaju vas uz rečenicu: 'Dete, da mi nisi donela ovaj paket, ja bih umro gladan'", ispričala je Tamara.

Ove reči otvorile su burnu debatu među gledaocima. Dok jedni smatraju da je napuštanje roditelja u starosti nedopustivo, drugi podsećaju da iza porodičnih odnosa često postoje priče koje se ne mogu videti spolja. Neki roditelji, kako ističu, mogu ostaviti duboke rane svojoj deci, pa pitanje brige o njima u starosti nije uvek jednostavno.

Ovo su samo neki od više stotina komentara koje su naši gledaoci ostavljali:

  • Došlo je vreme kada nema više empatije. Ne postoji razlog da zaboraviš oca i majku.
  • Jako diskutabilan stav. Roditelji su u stanju da svojoj deci rade nezamisliva zverstva i u većini slučajeva je zanemarivanje roditelja kasnije zasluženo. U redu je da se neko zbrine kao prosto ljudsko biće, kao što biste zbrinuli bilo koga u problemu, ali ne "zato što su roditelji i tačka". Retko ko, ko je sa ljubavlju i pažnjom odgajio dete, u starosti nema pomoć od deteta, makar osnovnu. Mnogo je više ljudi bolje dete svojim roditeljima, nego što su roditelji bili dobri roditelji.
  • Svi ćemo jednog dana stati pred Boga. Roditelj te povredio i bio nepravedan? Ok. Ti budi čovek, obiđi i pomozi svom roditelju koliko je u tvojoj moći. Ali ne daj da ti se meša u život i da te iskorišćava. I nikada ne prekidaj kontak! Teško je, ali budi čovek a ne kukavica. Jedino se ne slažem sa stavom "otišli u inostranstvo pa se ne sete roditelja", koliko ljudi živi u našim gradovima, a nemaju kada da obiđu roditelje na selu. Nije do inostranstva, do ljudi je.
  • Ako je taj isti roditelj zanemarivao svoje dete, bio alkoholičar, maltretirao ga celog života, vređao, nikad mu ništa nije pružio... Dete se borilo samo kroz život i pored užasnog života u toj porodici. Da li je taj roditelj zaslužio da sutra njegovo dete brine o njemu i podnosi žrtvu, a isti taj roditelj nikada nije podneo žrtvu za svoje dete? Uvek ima dve strane medalje.
  • Mnogo dece zanemari svoje roditelje u bolesti i starosti, ali time daju primer svojoj deci. Karma je čudo!

Tamara se u podkastu "Hrabrije nego juče" dotakla upravo te dileme - da li roditeljske greške mogu biti razlog da dete potpuno prekine odnos sa roditeljem?

"Ne mogu da sudim, naravno. Neki kažu: 'Pa možda ti roditelji nisu zaslužili.' Da, ali ipak su ti roditelji. Razumem onu stranu priče gde mnoga deca kažu: 'Roditelj je mene povredio' i zbog toga odu od kuće. U redu, ti možeš da odeš, ali ne možeš da zaboraviš ko te je rodio. Ne možeš da zaboraviš ko ti je otac, ko ti je deda i gde si se rodio", poručila je ona.

Upravo tu nastaje pitanje na koje nema jednostavnog odgovora: gde prestaje obaveza prema roditelju, a počinje pravo čoveka da zaštiti sebe i svoj mir? I da li činjenica da nas je neko rodio automatski znači da mu dugujemo brigu, bez obzira na to kakav je odnos imao prema nama?

Tamara je svoju priču ispričala iz ugla osobe koja je tokom humanitarnog rada imala priliku da upozna ljude kojima je pomoć bila potrebna upravo onda kada ih je porodica zaboravila. Zato njene reči nisu samo priča o novcu i paketima pomoći, već i o usamljenosti, porodičnim odnosima i granici između oproštaja i odgovornosti.

Celu ispovest Tamare Misirlić o rođenju sa šest prstiju, odbacivanju vršnjaka, humanitarnom radu i potresnim pričama sa terena možete pogledati u snimku ispod.

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

Tamara Misirlić o rođenju sa 6 prstiju i svešteniku Izvor: Lepa i Srećna