Mada je njena ljubav prema muzici počela uz harmoniku, Željka Milošević (29) se ubrzo zaljubila u harfu, instrument koji nije tako uobičajen. Ljubav na prvi pogled prerasla je u profesiju, a uskoro je otkrila i način da je spoji sa svojom drugom ljubavlju - jogom.

- Prošle godine drugarica me je pozvala da na jednom događaju sviram sa ostalim izvođačima, tokom kirtan joge. Bilo je vrlo zanimljivo i upravo tada mi se javila ideja za spoj harfe i joge. Istražila sam o tome na internetu i otkrila da, iako se kod nas ne praktikuje, ova kombinacija se u svetu i te kako primenjuje. Naime, muzika harfe je vrlo efektna za vežbače, jer je sama po sebi milozvučna i od pamtiveka se smatra instrumentom isceljenja i utehe. Danas se u svetu često primenjuje u muzikoterapiji, priča Željka.

VIŠE: Srpska naučnica postala dvostruki američki akademik!

Ljubav na prvi pogled

Naša sagovornica se muzikom bavi od osme godine, a harfu je počela da svira sa 15 godina igrom slučaja.

- Pre no što sam počela da je sviram, nikada pre nisam ni razmišljala o ovom instrumentu, nisam imala priliku ni da je čujem niti vidim, bila mi je potpuno nepristupačna. Harfa se jednog dana pojavila u mojoj muzičkoj školi i to je zaista bila ljubav na prvi pogled. Sebe sam potpuno pronašla u muzici koje moje ruke stvaraju na njoj. Vibracije koje se prenose direktnim kontaktom rezonatora na telo deluju na moj um, opuštaju me, a poseban osećaj je i kada te tonove podelim s drugim ljudima. Izvodim različite muzičke žanrove: od klasike do autorskih numera, irskog melosa, pop i rok muzike.

Nesvakidašnje školovanje

Naša sagovornica je vlasnica čak tri diplome, a pored sviranja harfe i raznih nastupa, predaje u srednjoj muzičkoj školi u Somboru, na smeru dizajn zvuka.

- Moje obrazovanje i profesionalno usavršavanje teklo je nesvakidašnje i u različitim gradovima, te se ljudi uvek zbune već na pola moje priče. U nižoj muzičkoj školi u Kragujevcu svirala sam harmoniku, zatim upisala teoretski smer u srednjoj muzičkoj školi, a paralelno išla u nižu za keltsku harfu. Kada sam upisala Akademiju za snimanje i dizajn zvuka u Beogradu, paralelno sam pohađala srednju muzičku školu za pedalnu harfu. Nakon toga sam u Novom Sadu upisala Akademiju za harfu, a u isto vreme specijalizirala i menadžment kulture i umetnosti i zaposlila se kao nastavnik u srednjoj muzičkoj školi u Somboru na smeru dizajn zvuka, kaže Željka.

VIŠE: Život piše priče: Ljubav me odvela na kraj sveta

Univerzalni jezik

Željka je vrlo svestrana i izuzetno organizovana te se, s obzirom na sve što je interesuje i što stiže da uradi, čini kao da njen dan traje 48 sati.

– Svirajući harfu, proputovala sam mnoge zemlje, upoznala različite kulture. Volim da putujem i kroz muziku se povezujem s ljudima, jer je ona univerzalni jezik koji svi razumemo. Iza sebe imam ni sama ne znam koliki broj nastupa, to su razni festivali, koncerti, svečanosti, umetnička dešavanja, performansi. S multimedijalnim bendom Feabrik obišla sam dosta zemalja, a često nastupam i u duetu s violinistom kao Le duo.

Menadžment je takođe oblast koja je interesuje i kojom se bavi. Kada god je u prilici, Željka organizuje umetničke radionice, međunarodne seminare i neformalnu obuku, a u Novom Sadu drži privatne časove harfe.

Kvartet harfi pa – doktorat 

Kada su posredi planovi za budućnost, Željka ih, naravno, ima nekoliko.

- Svi me pitaju kada ću upisati još jedan fakultet – kaže naša sagovrnica kroz smeh i dodaje da razmišlja o doktoratu, ali to će ipak ostaviti za budućnost. Kao nastavnik radim četiri i po godine i izuzetno volim taj posao jer je kreativan, a uspeh mojih đaka za meme je velika satisfakcija. Sa đacima radim i na raznim projektima povezanim s muzikom i dizajnom zvuka, te mi nikada nije dosadno. Nastupam i sarađujem s različitim umetnicima, u planu je kvartet harfi koji bi svarao obrade popularnih numera, a druge dve ideje ne bih još otkrivala.

VIŠE: Dejan Petrović: čovek koji je trubom ujedinio Guču i Exit

Delikatna i plemenita

Harfa vodi poreklo od instrumenta starog više hiljada godina. Zvuk joj je bogat i plemenit, a ipak nedovoljno prodoran, te je zbog toga specifičan i način sviranja. U Irskoj se smatra tradicionalnim keltskim instrumentom, iako je preuzeta od Starih Grka. Mada je deo svakog velikog simfonijskog orkestra, zbog svoje specifičnosti nikada nije postala popularna, a izvođači na njoj i dalje su retki.

Tekst: Maja Bunčić