Kao devojčica, Ana Štajdohar je često stajala pred ogledalom i zamišljala da snima spot. Danas je uspešna pevačica koja je svoj dečji san ostvarila uz snažnu volju, upornost i rad. Počela je da peva sa četiri godine, bila član hora Kolibri i solista Dečjeg hora JNA, potom je završila muzičku školu, pevala u horu Krsmanac i stekla diplomu  profesora italijanskog jezika i književnosti. 

Pitali smo je kako izgleda njen uobičajen radni dan, da li je zadovoljna poslom koji i kako se prirema za nastup.

- Davnih dana sam odlučila da mi život neće biti ukalupljen nekim monotonim, rutinskim poslom. Privlačila me je ideja dinamičnog života, a kilometri koje pri tom prelazim predstavljaju nove izazove. Takav put sam izabrala iako ima i svojih mana, jer se teško šta može isplanirati i precizirati. Ipak, u takvom životnom ambijentu ja najbolje funkcionišem.

Stoga mi je teško da kažem kako tačno izgleda moj uobičajen radni dan. Obaveze su mi najčešće klizne, datumi se menjaju i od mene zahtevaju fleksibilnost. Budući da sam u šestom mesecu trudnoće, stvari su se promenile. Ovo je daleko mirniji period mog života, ispunjen obavezama koje fizički nisu zahtevne, a i posle dužeg vremena živim bez stresa i nervoze, odmaram se više nego ikad, a ne grize me savest. Tip sam osobe koja sebi ne dozvoljava previše opuštanja i dokolice, jer me savest grize i kao neki policajac tera u akciju. Sada je drugačije i ta promena mi veoma prija. Pripremama za svaki nastup pristupam veoma ozbiljno. Prvo osmislim repertoar, pronađem adekvatnu odevnu kombinaciju, i taj deo je najteži i najduže traje jer nikada nemam šta da obučem (smeh), i volim da se pred sam nastup izolujem sa članovima benda. Sarađujem sa najboljim muzičarima i divnim ljudima, oni su moja druga porodica.

Ana i njen muž Nikola Demonja su se upoznali kada su zajedno nastupali u pratećem bendu Flamingosa. Ubrzo su postali nerazdvojni drugari koji su se toliko dobro razumeli da su u jednom momentu shvatili da više ne moraju da traže svoju srodnu dušu.

- Nikola je prva osoba s kojom sam poželela da delim život, stan, prvi za koga sam poželela da se udam, prvi s kojim sam poželela da imam dete, prvi s kojim mi nikada nije dosadno, osim kad mi predugo priča o fudbalu (smeh), prvi s kojim želim da ostarim. Sve to mi govori da je baš on moja idealna, ne polovina, nego druga celina. Od kada sam u drugom stanju, više nego išta prija mi vreme provedeno s Nikolom, stalno želim da je blizu. Trenutno mi najveću radost pričinjava kada me mazi po stomaku i priča s našom devojčicom.

Posle spontanog pobačaja Ana je ubrzo ostala u drugom stanju, a sa njom razgovaramo u vreme kada je u šestom mesecu trudnoće. Pitali smo je koja je emocija preovladala onog trenutka kada je saznala da je ponovo zatrudnela.

- Strah. Tek kada sam po drugi put ostala u drugom stanju, shvatila sam koje je posledice na moju psihu ostavio spontani pobačaj. Dotad sam mislila da sam prilicno lako i razumno prebrodila taj gubitak. Saznanje o trudnoći donelo mi je strepnju i veliku brigu. Misli i emocije su mi bile vrlo pomešane: sreća, briga, plač, nervoza… Plašila sam se nepoznatog, ponovnog gubitka. Bila sam potpuno izgubljena u svojim emotivnim oscilacijama. Uspela sam da se opustim tek posle nekoliko meseci, i to ne u potpunosti. I dalje osećam dozu straha pred svaki lekarski pregled. Trudim se da crne misli oteram čim mi pokucaju na vrata i da se usredsredim samo na pozitivno. Sve sam bolja u tome – sa osmehom zadovoljne i lepe trudnice priča Ana.

Pošto radi ono što voli, Ani ne smeta pažnja javnosti. Naprotiv, veoma joj prija i daje dodatnu energiju. Priznala nam je da ne voli mnogo da kuva, ali kad ponekad dobije želju da spremi ručak, uvek bira jednostavno jelo, brzo za pripremu. Sebe smatra realnim sanjarem, a realnost često nije ružičasta. Uči se optimizmu svakog dana, a osmeh je njeno oružje u borbi protiv pesimizma. Mladim ljudima poručuje:

- Formirajte se u kulturne i obrazovane ljude da biste više cenili sebe, jer je najprivlačniji svako koga krasi samopouzdanje. Surovo vreme u kome živimo uči nas da je je dobar bilo kakav posao koji pruža uslove za egzistenciju. Ipak, od svojih snova ne treba odustajati. Radite svakodnevno na sebi, nemojte biti lenji, već stremite svom cilju. Rad i trud se uvek isplate, iako to često deluje nemoguće. 

Tekst: Vesna Stanimirović