Tali Šarot, autorka knjige pod nazivom „Optimističke sklonosti: Putovanje neracionalno pozitivnom mozga", pokušala je da svojim čitaocima približi sva blagotvorna dejstva pozitivnog razmišljanja i da utvrdi otkud kod pojedinaca optimizam i pesimizam, kao i od čega zavisi koja će od ove dve vrste stavova biti dominantnija.

Šarotova objašnjava da optimističko viđenje sveta smanjuje nivo stresa, čini nas fizički zdravijima i bezbrižnijima, čak i ukoliko se naše nade i očekivanja ne ispune. Uz to, ona veruje da je za zamišljanje pozitivne budućnosti zadužena odgovarajuća neurobiološka osnova.

„Ljudi ne grade optimistički stav čitanjem velikog broja knjiga samopomoći", smatra Tali Šarot. „Optimizam je, možda, neophodan za opstanak, zbog čega je deo najsloženijeg organa - mozga."

Ona, naime, veruje da koren optimizma jednog čoveka počinje jednom nesvakidašnjom mogućnošću: mentalnim putovanjem kroz vreme. Svojim umom, pojedinac se kreće kroz vreme i prostor , a pozitivno razmišljanje čini sposobnost maštanja još lakšom i bogatijom.

„Mnogi od nas uzimaju sopstvenu sposobnost mentalnog putovanja kroz vreme zdravo za gotovo", piše Šarotova i objašnjava zbog čega je ova mogućnost važna. „Omogućava nam da planiramo dane koji nam predstoje, da pripremamo zalihe hrane i drugih sredstava za dane oskudice, da radimo naporno i vredno i za to očekujemo nagradu."

PageBreak

Takođe, Tali Šarot predlaže vežbu optimizma: „Zatvorite oči na trenutak i zamislite sebe za pet godina. Šta vidite? Kakav je vaš porodični život? Kako zamišljate svoj poslovni život?"

Iako svaki pojedinac različito definiše sreću i za nju su mu potrebna različita iskustva, ljudi ili predmeti, neosporno je da svako teži poslovnom uspehu, međuljudskim odnosima koji donose zadovoljstvo, finansijsku sigurnost i dobrom zdravstvenom stanju.

„Nezaposlenost, razvod, dugovi, Alchajmerova bolest i bilo koja druga loša životna situacija su retko u našim vizijama budućnosti", navodi Šarotova u svojoj knjizi i ističe da se naše pozitivne misli od daljoj budućnosti protežu unazad - sve do sadašnjeg trenutka, zbog čega smatramo da će sutrašnji dan biti bolji, ako je današnji bio loš. Na takvom stavu, naime, gradimo čitavo svoje postojanje.

Naravno, preterani optimizam može delovati desktruktivno na čoveka. Verovanje u bilo šta što nas u budućnosti čeka - bilo to pozitivno ili negativno - često je samo iluzija, ali nadanje je snaga koja čitavom organizmu daje energiju neophodnu za funkcionisanje. Šarotova podseća na istraživanje čiji su rezultati pokazalli da srčani bolesnici koji su optimisti brinu o svom zdravlju više nego oni koji ima imaju pesimistički stav: oni redovno piju lekove, hrane se zdravije i vežbaju.

„Da, optimizam je, s jedne strane, neracionalan, ali nas on, s druge strane, štiti i inspiriše. Pomaže nam da idemo napred, umesto da stojimo sa strane. Kako bismo napredovali, neophodno je da zamislimo alternativne stvarnosti i moramo verovati da ih možemo dosegnuti. Takva vera motiviše nas da nastavimo put ka ispunjenju cilja", zaključila je Tali Šarot.

Priredila: Tamara Sorak