Jedemo, a nismo gladni.

Na prvi pogled, ovo izgleda čudno, ali događa se mnogo češće nego što mislimo. Prisetimo se koliko puta smo posegnuli za kesicom čipsa ili slatkišima, a da nismo osećali stvarnu glad.

Problem je to što činjenica da nismo ni bili gladni dopre kasno do svesti, obično tek kada nam u rukama ostane prazna ambalaža. Šta nas onda tera da jedemo mada nismo gladni?

Radi se o fenomenu koji psiholozi nazivaju emocionalna glad, a mnogi tvrde i da je ta vrsta prejedanje uzrok svake gojaznosti. Zašto posežemo za hranom iz emocionalnih razloga? Zbog stresa, tuge, ljutnje, usamljenosti, dosade, samokažnjavanja, samonagrađivanja... Međutim, pun stomak stvara lažni osećaj sigurnosti, poručuju psiholozi.

Jasno je da svaki čovek ponekad postane žrtva stresne situacije i bude ophrvan crnim mislima. To je deo svačijeg života, mada ne traži baš svako utehu u hrani. Francuski klinički psiholog Emanuela Garo tvrdi da postoje dva osnovna razloga koji objašnjavaju zašto dobijamo nagon za hranom kada nas obuzmu loše misli i osećanja.

Usredsredimo se na druge stvari

Kada smo loše volje, hrana nam skreće pažnju s pravog uzroka takvog stanja.

Umesto da se suočimo sa uzrokom i pokušamo da rešimo problem, što iziskuje više pažnje, energije, možda i neugodnih osećanja, mi biramo lakši put - da se usredsredio na lako ostvariv cilj. Najlakše je zavući ruku u kesicu s grickalicama, otvoriti kutiju keksa i na brzinu udovoljiti lažnom napadu gladi. Međutim, već posle dva sata ponovo smo na početku. Emocionalni uzrok našeg lošeg stanja i dalje je tu.
Hrana donosi zadovoljstvo.

Naravno, prijatno je jesti ukusnu hranu. Naučne studije pokazuju da je zadovoljstvo veće kada jedemo jaku, kaloričnu hranu, sa dosta šećera i masnoće, a još veće je kada smo na dijeti odnosno kada sebe prisiljavamo da baš takvu hranu ne jedemo.

Ovakvi „prekršaji“ donose kratkotrajno zadovoljstvo, ali kasnije podstiču grižu savesti i neraspoloženje.

Kada jedemo čokoladu, u mozgu nam se oslobađa dopamin, jedan od „hormona sreće“, koji se naziva i motivacijski molekul, zato što nas podstiče i u nama pokreće želju da budemo produktivni.

Što više čokolade jedemo, to se sve više dopamina oslobađa, pa imamo i sve veću potrebu za čokoladom. I, eto začaranog kruga iz kog se teško izlazi, dok nam se salo gomila, a emocionalna glad i dalje traje, kao i uzroci našeg psihičkog nezadovoljstva.

Da li su joj podložni svi ljudi?

Da li svi podjednako reagujemo u stresnim situacijama? Da li baš svako traži utehu u hrani, čim ga obuzmu loša osećanja? Emanuela Garo kaže da, prema istraživanjima, mnogo ljudi podleže ovakvom mehanizmu borbe sa svakodnevnim stresom i da su njemu podjednako sklone gojazne osobe, one koje su na dijeti kao i one koje nemaju problem s gojenjem. Žrtve emocionalne gladi jesu ljudi koji teško uspevaju da se izbore sa svojim neraspoloženjem i crnim mislima. Drugim rečima, kod njih postoji loša emocionalna regulacija, koja podrazumeva kontrolu nad intenzitetom i ispoljavanjem sopstvenih osećanja. Dobra emocionalna regulacija obično znači i dobro fizičko i mentalno zdravlje.

Emanuala Garo razlikuje dve osnovne strategije koje objašnjavaju zašto neko poseže za hranom kada se psihički ne oseća dobro:

Potiskivanje emocija

Kada se neprijatna osećanja pojave, mi ih potisnemo, obmanjujući sami sebe da smo ih poništili.

Suočavanje s lošim emocijama

Podrazumeva promišljanje situacije koja nam prouzrokuje loše emocije odnosno promenu ugla gledanja na problem. Uspostavljamo kontrolu nad osećanjima tako što stvaramo distancu u odnosu na uzrok lošeg stanja.

Prema rečima ovog stručnjaka, primena jedne ili druge strategije u emocionalnom životu ima potpuno različite posledice. Drugi način je mnogo efikasniji, dok prvi po pravilu ukazuje na nizak nivo samopouzdanja i samopoštovanja, kao i na nedostatak životnog zadovoljstva. Upravo osobe koje su sklone da ignorišu ili kriju svoje emocije, pokazuju veću sklonost hrani u emotivnim krizama. Suprotno tome, oni koji razmišljaju o svojim problemima i umeju da menjaju način opažanja loših situacija, uspevaju da kontrolišu svoja osećanja, ne posežući pritom za hranom kao utehom.

Osluškujte svoja osećanja

Evo šta Emanuela Garo savetuje:

„Normalno je da smo ponekad tužni, nezadovoljni, pod stresom. Međutim, kada nas loše osećanje stigne i kada iznenada osetite potrebu za hranom, bogatom mastima i šećerom, za koju znate da vam donosi fizičko zadovoljstvo, zaustavite se i zapitajte sami sebe: Šta mi se dešava? Dozvolite sebi da doživite emociju koja nadire, ne potiskujte je, budite je svesni, imenujte je i prihvatite.

Jedino prolazeći kroz sve te etape, uspostavićete kontrolu nad svojim osećanjima. Bićete u stanju da iz svog apetita odstranite emocionalnu komponentu.”

Dakle, jedino ukoliko budete jeli samo kad ste zaista gladni, vodeći računa o kvalitetu hrane, utoliko možete biti zdravi i vitki.

Tekst: Sonja Atanasijević

Izvor: Lepa & Srećna