Baš to je uradila Maja Kokanović, ili kako je na Kostariki zovu - Maya Miho. Za sebe kaže da je odrasla u Beogradu, ali je rođena u Zenici. Završila je Mašinski fakultet i ubrzo posle diplomiranja se preselila u Kanadu. U toj hladnoj i dalekoj zemlji je živela petnaest godina. Od jednog odmora, kreće njena interesantna priča.

“U Kanadi sam imala sasvim pristojan život po današnjim merilima, ali nisam bila zadovoljna tom “corporate mašinerijom”. Po ceo dan na poslu, monotonija, hladnoća, stres… Godine su prolazile, radila sam kao mašinski inženjer i imala sam utisak da mi je svaki dan isti. Sve dok nisam otkrila Kostariku. Na prvi pogled me je očarala  i odlučila sam da je to zemlja u kojoj želim da živim! Došla sam na jedan godišnji odmor i zaljubila se u ljude, prirodu i Puerto Viejo, mali grad na karipskoj obali Kostarike. Napustila sam Toronto, dotadašnji život i posao, preselila se u Kostariku i otvorila turističku agenciju “Escapade Costa Rica Tours”. Kostarika je u meni sve promenila. Ovde je svaki dan drugačiji, živi se  sporije i srećnije”.

Prvi utisak koji je imala o Kostariki, Maju nije napustio ni dan danas.

“Priroda, zelenilo, nepregledne plaže, okean…. Ne postoji, verujem, ni jedna zemlja u kojoj može da se vidi više životinja tokom jednog uobičajenog dana. Divno! Svuda oko vas su vulkani, termalni izvori, tropske šume, divna obala , reke, jednom rečju “pura vida”! Površina Kostarike nije velika, ali obiluje bujnim tropskim prašumama, spektakularnim plažama i širokom lepezom biljnih i životinjskih vrsta. Pacifička i karipska obala zajedno imaju preko 1200 km obale. Kostarika je blagoslovena i potpuno različitim mikroklimama, od jednog do drugog kraja zemlje ima čak 11 mikroklima.”

Na pitanje, zašto voli život na Kostariki, naša sagovornica odgovara da je to kombinacija životnog okruženja i osobina ljudi koji je svakodnevno okružuju.

“Volim ovu zemlju zbog ljudi, cvrkuta ptica ujutru, zova majmuna drekavaca, zbog veze koju Kostarikanci imaju sa prirodom i zbog toga što cene ono što imaju. Ta konekcija sa prirodom me je najviše prijatno iznenadila. Što sam više u kontaktu sa prirodom, to se bolje osećam. Mislim da u užurbanim urbanim sredinama svima to nedostaje.”

Jedna stvar Maji u vezi sa Kostarikom nije po meri. Kako navodi, običan svet nije plaćen u skladu sa životnim troškovima.

“Kostarika je skuplja u odnosu na ostale zemlje Centralne Amerike, a standard je niži. Ali, domaće stanovništvo sve to lakše podnosi uz “pura vida”. To znači „jednostavan život“ ili „čisti život“. Ovde u Kostariki “pura vida” je više nego samo izreka - to je način života. Kostarikanci (Ticos) koriste ovaj izraz da bi se pozdravili, rekli zdravo, rekli da je sve super, da kažu da je sve u redu. “Pura vida” je i način na koji Ticos žive. Kostarikanci imaju veoma opušten, jednostavan način gledanja na život. Bez brige, bez buke, bez stresa - pura vida znači biti zahvalan za ono što imaju, fokus je uvek na pozitivnom. Verovatno zbog te filozofije i važe  za  jednu od nasrećnijih zemalja sveta. To je i jedan od razloga zašto treba da posetite Kostariku.

Uživaćete u plažama, prirodi, životinjama, ukusima, istraživanju nepoznatog… Sa sobom ponesite znatiželju i širom otvorene oči da upijete sve čari Kostarike – sigurno vas neće razočarati!”

Iz Srbije, Maji nedostaju porodica i prijatelji, ali i šetnja Knez Mihailovom ulicom, domaći ajvar, vrući burek, domaća kafa i druženje i noćni provod sa prijateljima… Ali, nostalgija se lakše podnosi uz “pura vida”, jednostavni život Kostarike.

Ništa bez kafe

Kao i kod nas i jutra na Kostariki se počinju kafom. Vrlo je originalan način na koji prave kafu. Imaju kao neku čarapicu koja stoji na drvenom stalku, veoma jednostavnom, sipaju kafu u tu čarapicu i onda polako vrelu vodu sipaju preko nje. Kafa je odlična, ali drugačija od one na koju smo u Srbiji navikli.  Kvalitet kafe u Kostariki nije iznenađenje, jer se zna da je ova zemlja poznati izvoznik kafe. Ono što je manje poznato jeste da uzgajaju samo najkvalitetnije arabike i da je to čak regulisano zakonom. Što se naše domaće, turske kafe tiče, ona mi često nedostaje. Ipak, imala sam sreću da mi je prijateljica iz Srbije donela Doncafé 3 sec 2 1 black u kesicama za pripremu jedne šoljice– neverovatno me je obradovala! Priceless!