- Otac Joil upozorava da post ne može da se "kida" i prilagođava raspoloženju.
- Priča o mostu preko reke pokazuje da bez doslednosti nema duhovnog napretka.
- U pravoslavlju je post celina koja zahteva istrajnost, a ne minimum bez napora.
Između lične komocije i crkvenog poretka često se vodi tiha borba. Mnogi bi da zadrže formu posta, ali bez njegove težine; da ispune minimum, a izbegnu napor. Zato se na početku Vaskršnjeg posta, koji je ujedno najduži i najteži, neretko čuje: "Ja postim samo prvu i poslednju sedmicu." Upravo tu, gde se vera prilagođava raspoloženju, stoji snažna pouka oca Joila — jednostavna, slikovita i nemilosrdno jasna.
Otac Joil upita jednu vernicu: "Kako postiš, sestro?"
Ona odgovori: "Ja postim prvu nedelju i poslednju sedmicu."
Kad post postane igra raspoloženja
Otac Joil kaže:
"Dobro! Kad bi htela da pređeš preko reke, pa podigneš jedan stub na početku obale i na kraju obale, kako bi prešla na drugu stranu - da li bi mogla da pređeš?"
Sestra odgovara: "Ne, nego bih se utopila."
Otac Joil nastavlja:
"E tako ćeš se duhovno utopiti ako budeš kidala post i postila kako tebi odgovara. Po Svetim Ocima kaže se: 'Ako mirjanin, naročito, prekrši post i omrsi se, izopšti se iz crkve na godinu dana; a ako to učini vladika ili sveštenoslužitelj, da se raščini.' Pogledaj kako je to oštro. Ne smeš da kršiš post, nego ako hoćeš da postiš — posti redom sve."
Zatim dodaje reči Njegoša: "Što se mrčiš, kad kovati nećeš; što zbor kupiš kad zboriti ne smeš."
"Ako hoćeš da postiš — posti; ako nećeš, spremi stvari za pakao i to što ti treba za pakao, i odlazi, šta ćeš drugo."
Most preko reke kao lekcija o doslednosti
U ovoj kratkoj razmeni nema teoloških rasprava ni ublaženih formulacija. Most preko reke postaje slika duhovnog napora: bez punog raspona, bez oslonca od početka do kraja - prelaska nema.
Post u pravoslavlju nije niz izdvojenih dana koje biramo po meri svog raspoloženja, već celina koja zahteva doslednost. Kanonska strogost koju otac Joil pominje nije pretnja, već podsetnik da vera nije privatni projekat, nego zajednički hod Crkve.
Njegošev stih dodatno zaoštrava poruku: nema smisla započinjati ono za šta nismo spremni da izdržimo do kraja.
Polovičnost vodi duhovnom rasipanju
Polovičnost u duhovnom životu vodi rasipanju snage, a ne izgradnji karaktera. U pravoslavlju post nije dijeta niti sezonski običaj; on je škola poslušnosti, smirenja i istrajnosti, piše Religija.
Otac Joil ne ostavlja prostor za samozavaravanje: ili gradiš most, ili stojiš na obali. A između ta dva izbora nema improvizacije - samo odgovornost pred sopstvenom savešću i pred Bogom.
BONUS VIDEO: