Za Bogojavljenje se vezuju brojni običaji. Jedan je od najvećih hrišćanskih praznika, proslavlja se 19. januara i označava kraj takozvanih "nekrštenih" dana. Vernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju rečima "Hristos se javi" a otpozdravljaju sa "Vaistinu se javi".

Veruje se da se na taj dan, u noći između 18. i 19. januara, u ponoć, otvaraju nebesa i da se ispunjavaju baš sve želje. Zato se, prema narodnim običajima, izlazi napolje, ili na prozor i terasu, gleda u nebo i zamišlja želja.

U ponoć, dakle, na taj dan, 19. januara, otvaraju se nebesa i pojavljuje se Bog i ispunjava želje onom ko, taj trenutak, sačeka budan. Prema narodnom verovanju, sve devojke koje žele da se udaju treba na Bogojavljensku noć da stave ogledalce ispod jastuka kako bi sanjale budućeg muža. Pored ogledala stavljale su se i sveće, a jako je važno da ogledalo ne pukne jer u tom slučaju, verovalo se, sledi sedam godina nesreće u ljubavi

Zamislite želju tačno u ponoć

Najpozantiji običaj vezan za ovaj veliki hrišćanski praznik kaže da baš u ponoć treba pogledati u nebo i zamisliti želju. Važno je da želja bude jasno definisana.

Zato se, prema narodnim običajima, izlazi napolje, ili na prozor i terasu, gleda u nebo i zamišlja želja. Postojalo je verovanje da će mlade devojke na nebu ugledati lik za onog za kog će se udati.

Verovanja kažu da vremenske prilike na Bogojavljanje predskazuju kakva će godina biti. Ako bude mraza i snega, veruje se da će godina biti rodna, a vedro vreme najavljuje sušnu godinu.

Izvor: Lepa&Srećna