Sveti Nikola je najveća srpska slava ona "koju pola Srbije slavi, a druga polovina ide u goste". 

Sveti Nikola je rođen u maloazijskom gradu Patara, luci na mediteranskoj obali današnje Turske i živeo u 4. veku, mnogo pre podele Crkve na pravoslavnu i katoličku 1054. godine. Roditelji su mu bili bogati Grci, Teofan i Nona, ali kako su umrli u velikoj epidemiji Nikola je nasleđeno bogatsvo podelio siromašnima. U želji da ostane anoniman, ljudima je krišom stavljao u džep novac kako bi ga kasnije pronašli i obradovali se. Veruje se da je po njemu nastala i legenda o Deda Mrazu, koji uoči Božića deci ostavlja poklone u čarapi. 

Osim što se praznuje kao najveće srpsko krsno ime, Sveti Nikolaj Čudotvorac takođe je esnafska slava, odnosno zaštitnik zanata lađara, splavara, ribara i vodeničara. Zbog toga se još naziva vodena slava. Takođe se u narodu smatra da je zaštitnik putnika i sirotinje.

Širio je veru, pravdu i milosrđe. Već je svojom pojavom donosio utehu, mir i dobru volju među ljude. Umro je 19. decembra 345. godine, a njegove mošti su krajem 11. veka prenesene iz Saborne crkve Mirlikijske mitropolije u manastir svetog Jovana Preteče u Bariju.

Kako 19. decembar pada u vreme posta služi se postan ručak.

Sveti Nikola je i takozvana krovna, manastirska slava Srpske patrijaršije. Svetog Nikolu su već za života smatrali svecem i prema verovanju mogao je da izleči svaku boljku. Prema predanju, smatra se i da je Sveti Nikola povratio vid Stefanu Dečanskom.

Na Svetog Nikolu, prema verovanju, ne valja raditi bilo kakve kućne poslove.

Običaj je da se na Nikoljdan sadi pšenica kako bi izrasla do Božića. Narod veruje da na Svetog Nikolu valja darivati decu, pa se potrudite da sve mališane u kući obradujete nekim poklonom, orasima, jabukama, slatkišima...

Izvor:Lepa&Srećna