Prema hrišćanskom predanju, Sveti velikomučenik Georgije (takođe Sveti Đorđe) bio je rimski vojnik poreklom iz Male Azije.

Sveti Georgije je jedan od svetitelja koji se najviše proslavljaju u Pravoslavnoj crkvi, ali se slavi i u katoličkim zemljama.

On je, takođe, ovekovečen u priči gde ubija aždaju a slavi se u Кanadi, Кataloniji, Engleskoj, Etiopiji, Gruziji, Grčkoj, Crnoj Gori, Portugalu, Srbiji, kao i u gradovima Istanbulu, Ljubljani i Moskvi. Takođe je ovaj svetitelj zaštitnik profesija, organizacija i bolesnika.

Za vreme cara Dioklecijana organizovan je najveći progon hrišćana, 303. godine, a sveti Georgije je tada mučen na razne načine kako bi se odrekao Hrista.

Po predanju, videvši njegov otpor, žena cara Dioklecijana, carica Aleksandra viknula je: "I ja verujem u Boga koji Đorđu daje toliku snagu."

Oboje su pogubljeni po carskoj naredbi, a od 9. veka sveti Georgije se prikazuje na konju, kako kopljem ubija aždaju. Malo dalje od njega stoji jedna ženska prilika u gospodskom odelu. Smatra se da aždaja koju ubija svetac simbolizuje mnogoboštvo. Žena koja je na ikoni je carica Aleksandra i ona, kako se veruje, predstavlja mladu hrišćansku crkvu.

Dan kada je obnovljen hram u Lidiji, gde je položeno telo svetog Velikomučenika Georgija - Srbi proslavljaju kao praznik pod imenom Đurđic.

U pravoslavnoj ikonografiji, Sveti Georgije je još od 7. veka prikazivan kao vojnik (bez konja, u stojećem stavu) i sa kopljem ili mačem.

Zabeležena su brojna čuda koja su se dogodila na grobu svetog Georgija kao i njegova brojna javljanja u snu i na javi mnogima koji su njegovu pomoć tražili.

Veoma je slavljen kod Srba i najčešće ga nazivaju Sveti Đorđe ili Sveti Đurađ. Mnogi ga slave kao krsnu slavu.

Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje.

Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja po gregorijanskom kalendaru (23. aprila po crkvenom), a drugi je prenos moštiju i obnovljenje Hrama Svetog Georgija - Đurđic, koji se slavi 16. novembra (3. novembra po crkvenom).