Praznik Vere, Ljubavi i Nade (crkvenoslovenski Vera, Nadežda i Ljublji; grčki Pistis, Elpis, and Agape; latinski Fides, Spes et Caritas) u Srpskoj pravslavnoj crkvi se obeležava 17. septembra po starojulijanskom kalendaru (30. septembra po gregorijanskom i novojulijanskom) i nije "crveno slovo".

Sve jednu po jednu mučitelј mučaše lјutim mukama, najpre Veru, pa Nadu, pa Ljubav. Tukoše ih, sekoše, bacaše u oganj i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posekoše. Mrtva tela svojih kćeri uze Sofija odnese van grada i tamo česno sahrani. I osta na grobu njihovom tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselјa, gde je blažene duše njenih slavnih kćeri čekahu.

Majka je uzela njihova tela i sahranila ih van grada. Nakon tri dana i tri noći molitvi na njihovom grobu i sama je umrla 137. godine.

Pravoslavni hrišćani veruju da se na taj dan treba uzdržati od zlih misli i posvetiti se ljubavi prema bližnjem.

Današnji praznik naročito je posvećen majkama i ćerkama.

Stari običaj kaže da bi danas svaka majka trebalo da kupi neku sitnicu ćerki, i još važnije, da što više vremena provede sa njom i pokaže joj svoju ljubav. To je, uostalom, i najveći od svih poklona.

U srpskom narodu smatra da se na današnji dan treba posebno uzdržati od zlih misli i dela i posvetiti se ljubavi prema bližnjem i prema Bogu (u tom smislu je ovde značenje Ljubavi kao najvišeg odnosa sa Bogom).

Izvor: Kurir