Manastir Studenica je jedan od najvećih i najbogatijih manastira Srpske pravoslavne crkve. Nalazi se 57 km od Kraljeva, a osnovao ga je Stefan Nemanja 1190. godine.

Utvrđeni zidovi manastira okružuju četiri crkve: Bogorodičnu crkvu i Kraljevu crkvu (crkvu Svetih Joakima i Ane), obe izgrađene od mermera, crkvu Nikoljaču (crkvu Svetog Nikole) i još jednu crkvu, očuvanu u temeljima. Manastir je poznat po svojoj kolekciji fresaka iz 13. i 14. veka. UNESKO je 1986. uvrstio Studenicu u listu Svetske baštine.

Manastir Studenica je posvećen Uspenju presvete Bogorodice. Prva faza radova je završena u proleće 1196, kada je Stefan Nemanja prepustio presto svom sinu Stefanu Prvovenčanom i povukao se u svoju zadužbinu.

Kad je kasnije otišao u manastir Hilandar, Stefan Prvovenčani se brinuo o Studenici. Tamo je Nemanja primio monaški postrig i ime Simeon. Sveti Simeon je umro u Hilandaru 1199.

Nemanjin treći sin Sava Nemanjić je, nakon što je pomirio svoju braću Stefana i Vukana, preneo mošti Svetog Simeona u Studenicu gde su i dan danas.

Pod Savinim starateljstvom, Studenica je postala politički, kulturni i duhovni centar srednjovekovne Srbije.

Uz ostala svoja dela, Sveti Sava je napisao Studenički tipik, prvo književno delo kod Srba:

"Zapovedam, dakle, svima vama od Gospoda Boga Svedržitelja da ovaj sveti manastir bude slobodan od onih koji tu vladaju i da ni pod kim ne bude, osim pod jednom Sveopevanom Bogorodicom Dobrotvorkom i molitvom prepodobnog oca našeg i ktitora i onim koji u njemu i igumanuje."

Studenica je uživala pažnju i drugih članova dinastije Nemanjića. Kralj Radoslav je 1245. dodao crkvi pripratu, a kralj Milutin je sagradio malu crkvu posvećenu Svetim Joakimu i Ani.

Od pada poslednje srpske srednjovekovne države 1459, Turci su često napadali manastir. Prva značajna restauracija je izvršena 1569, kada su freske Bogorodičine crkve ponovo naslikane.
Početkom 17. veka, požar i zemljotres su oštetili manastir, a istorijski dokumenti i značajni delovi umetničke baštine su uništeni i izgubljeni zauvek. Jedno od duhovnih i istorijskih blaga manastira je i plaštanica Antonija Iraklijskog iz 14. veka.

Možda i najznačajniji događaj iz skorije istorije desio se 1990. godine, kada se na zavesi oltarskih dveri u ovom manastiru pojavila suza u oku Svetog Save. Neki su je protumačili kao običnu mrlju od vlage, ali je bila reč o pravoj, i to krvavoj suzi.

Pogledajte najlepše srednjovekovne trvđave u Srbiji (FOTO)

Otac ovog naroda, zaboravljen i odbačen od svoje dece, plakao je nad njihovom krvavom sudbinom u skoroj budućnosti. Bio je to jasan znak da ni u jednom trenutku ne smemo da zaboravimo ono što nam uvek pruža nadu i utehu, a to je vera.

Izvor: Stil