Srpska pravoslavna crkva (SPC) obeležava u petak, 27. oktobra praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi - u narodu poznat kao Sveta Petka.

Ova slavna i kod Srba veoma poštovana svetiteljka je zaštitnica žena, koja je pomagala bolesne i siromašne.

PROČITAJTE JOŠ: SUTRA SE U SRBIJI SLAVI SVETA PETKA: ispovest ljudi i čuda koja je učinila Sveta Petka

Narodna verovanja kažu da na današnji dan ne sme da se pere veš, da se šije, da se radi težak posao, pogotovo to ne treba da rade žene.

Na Svetu Petku, dešavala su se velika čuda. Mnogi bolesni su ozdravili na današnji dan. Zato ljudi sa zdravstvenim problemima čekaju ovaj praznik verujući da će im slavna svetiteljka pomoći.

Takođe, mnogi Srbi slave ovaj praznik kao svoju krsnu slavu.

PROČITAJTE JOŠ: Kapela za zaštitnicu žena, bolesnih i siromašnih: Crkva Svete Petke na Kalemegdanu

Na periferiji Beograda, u Železniku, nalazi se čudotvorni izvor velike hrišćanske svetiteljke Prepodobne mati Paraskeve - Svete Petke. Izvor se nalazi u prelepoj šumi koja na sve strane odiše božanskim mirom i blagoslovom Svete Petke. 

Izvor: Stil

Krsna slava i pouke pravoslavlja: kako i kada otac predaje slavu sinu i da li nastavlja da je slavi i dalje

Krsna slava se vekovima u srpskom narodu prenosi sa oca na sina i tako se, eto, sačuvala do danas.

Da bi se taj običaj ispravno sprovodio, Sveti arhijerejski sabor je, 1985. godine, doneo i jednu odluku, koja pojašnjava tu važnu instituciju. Ova saborska odluka glasi: „Budući da je krsna slava praznik „Male crkve“, to jest porodice, to i najmanja porodica treba da je slavi. Kad se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovo kad se oženi, dužan je da proslavlja krsno ime, bez obzira na to što ga otac slavi u starom domu“.

PROČITAJTE JOŠ: Čemu služi sveta vodica

Iz ove odluke je sasvim jasno da, ako otac preda sinu krsnu slavu i sin počne da je slavi u svom stanu, otac i dalje nastavlja da slavi krsnu slavu u starom domu. 

Međutim, nema nikakve prepreke da jedne godine otac ode za slavu kod sina, a druge godine sin kod oca, da zajedno proslave svoje krsno ime. Sada su oni obojica domaćini, mogu odvojeno, u svojim kućama, da slave krsnu slavu, da pozivaju svoje goste, a mogu i jedan drugome da odu u goste. 

Ako otac umre, majka najčešće odlazi na slavu kod sina, ali i ona može u svojoj kući slaviti porodičnu slavu. U svakom slučaju, roditelji ne prestaju slaviti krsnu slavu, dok god su u snazi i mogućnosti, iako su je predali jednom ili više sinova. Slava se predavanjem ne iscrpljuje, to nije komad nameštaja, koji može da bude u samo jednoj kući, to je porodična svetkovina i dok god postoji porodica, pa i u najmanjem obliku, kao crkva u malom, treba da prosvalja svoju krsnu slavu.

Kada roditelji prestare i kad više nisu u mogućnosti da pripremaju slavu i dočekuju goste, oni će svoju porodičnu slavu proslavljati sa svojom decom, kao i ostale velike hrišćanske praznike. 

Slava se prenosi sa oca na sina prve godine kada sin zasnuje svoju porodicu - tada sin dolazi kod oca na slavu. Tom prilikom, otac predaje u desnoj ruci četvrtinu slavskog kolača i čestitaju jedan drugom slavu. Sin nosi deo kolača svojoj kući i deli ga sa svojom porodicom. Sledeće godine sin samostalno slavi slavu.

Izvor: Svetosavlje