Heklanju su je naučile još u detinjstvu baka i prabaka. Često je to umeće koristila da izradi sebi, a kasnije i deci, neke zanimljive modne detalje kao što su trake za kosu, novčanici, nakit, ukrasi za cipele... Dragana Rodić je inspiraciju oduvek pronalazila u prirodi, čijom je lepotom i raznolikošcu zauvek fascinirana.

“Za dizajn i izradu unikatnih tašni opredelila sam se zato što devedesetih godina nije bilo nekog naročitog izbora u prodavnicama i zato što mi je to omogućavalo apsolutnu slobodu izražavanja kroz formu i detalje. Vremenom sam izgradila prepoznatljiv stil, koji se uočavao u svakoj sledećoj kolekciji. Za izradu tašni, kapa i šešira koristim tehnike heklanja i veza, a svoje kolekcije od 1998. svake godine predstavljam na Beogradskoj nedelji mode. Tokom svih ovih godina bila sam učesnik velikog broja samostalnih i grupnih revija i izložbi u zemlji i u inostranstvu. Vrlo sam ponosna na svoju samostalnu izlozbu u Milanu 2009. godine “ ističe Lisina sagovornica.

Zbog specifičnosti i stalnog nošenja tašne, tog veoma korisnog predmeta, Dragana upotrebljava materijale koji su izdržljivi i otporni. Najcešće kombinuje sintetičke s prirodnim, jer pored privlačnog izgleda, zbog česte upotrebe tašni treba obezbediti i otpornost i izdržljivost. Inspiraciju cesto pronalazi u spoju „nespojivih” materijala, kao što su delovi građevinskog materijala, plastični čepovi, razni oblici od klirita ili kamenja... Taj spoj stare tehnike heklanja i nesvakidašnjih detalja uvek joj je bio fascinantan. Svoju prvu, a zatim i sve ostale kolekcije, nazvala je Snovi od niti, zato što to zaista jesu njeni snovi.

Za ostvarenje ili izradu jednog takvog sna potrebno joj je desetak dana. Svaka Draganina tašna je umetnički predmet koji pleni lepotom i predstavlja do savršenstva zaokruženu celinu. Podrška porodice Dragana Rodic je napustila siguran učiteljski poziv i krenula u neizvesnost oslonivši se na sopstvene snage. Nikada nije tražila finansijsku niti bilo kakvu pomoć od državnih institucija. Zahvalna je svojoj porodici koja podržava njen rad. Starija cerka joj pomaže u vezi s kompjuterskom tehnikom, a mlađa, kao budući fotograf, u snimanju i dokumentovanju izrađenih modela.

"Svima bih preporučila, a naročito bih ohrabrila žene, da se upuste u bavljenje poslom koji vole, jer je to 50 odsto uspeha koji je zagarantovan", kaže Dragana. 

“Kako se ništa ne dešava preko noći, preporučujem im, kao što u tišini i sebe često bodrim, da istraju na svom putu. Sasvim sam sigurna da „tiha voda breg roni” i da je osećaj kada uspete nešto da napravite svojim snagama zaista fantastičan, neprocenjiv, fascinantan. Tome učim i svoje ćerke. Zadovoljna sam zato što sam im svojim odnosom prema životu i slobodi življenja pomogla da same naprave svoj izbore i spoznaju čime zaista žele da se bave. A sjajni rezultati i van granica naše zemlje pokazuju da nijedna od nas nije pogrešila...", ističe Dragana.

„Heroine mog detinjstva su bile moja baka po ocu i moja majka. Obe su znale da moje detinjstvo začine čarobnim druženjem, divnim pričama i stvaranjem sveta čije slike još uvek mogu s radošcu da prizovem u sećanje. Svoje znanje i kreativnost prenele su na mene, a ja ih sada šaljem dalje” , ponosno završava naša sagovornica.

U galeriji slika možete pogledati neke od unikatnih torbica...

Tekst: Vesna Stanimirović 

LepaiSrecna Pre šesnaest godina, Beograđanka Dragana Rodić napustila je siguran posao u prosveti i pokrenula sopstveni biznis. Nije imala kapital, ali je imala ideju...