Reklamna sveščica za film "Žena mačka" (Cat Woman) koju je svojevremeno dobila na intervjuu sa glumicom Hale Beri svojevrstan je dnevnihk rada filmske kritičarke i novinarke Radio-televizije Srbije Sandre Perović jer u nju beleži koga je intervjuisala, kada, na kojem mestu i kojim povodom. Ona svake godine poseti tri najpoznatija filmska festivala u Evropi (u Berlinu, Kanu i Veneciji) kao i brojne domaće smotre filmova, premijere i sve bitne događaje koji su povezani sa njenim poslom i ujedno velikoj ljubavi - sedmoj umetnosti.

Da li nam na osnovu vašeg bogatog radnog iskustva možete reći na kojem festivalu se najprijatnije osećate?

- Svi su mi dragi jer je svaki specifičan sam za sebe. Berlin je najopušteniji jer je najmanje tendenciozan i ekscentričan. Tamo se slave filmovi koji citiraju savremene probleme društva i porodične probleme, i gde glamur i crveni tepisi nisu na prvom mestu. Festival u Kanu je najprestižniji i najatraktivniji i njega najviše posećuju umetnici koji su atrakcija ne samo zbog svojih dostignuća u tom trenutku nego i zbog biografija i filmografija. Trijumvirat koji počinje u Berlinu i nastavlja se u Kanu zaokružuje se u kasno leto, u Veneciji, na smirenom i manje napornom festivalu.

Imate li priliku da osim poslom u Italiju, Nemačku i Francusku u toku godine i privatno negde otputujete?

- Kako da ne, skoknem često do meni veoma dragog grada - Londona.

Gledate li filmove i u slobodno vreme?

- Ova tri festivala koja propratim sa punom pažnjom zapravo mi „na tanjiru“ daju celu jednu produkcionu godinu. Sve što se tamo prikaže pre ili kasnije dolazi na naš bioskopski repertoar. Velike evropske hitove i blokbastere, naravno, pogledam u bioskopu i to najčešće na jutarnjim, novinarskim projekcijama. Toliko sam se na to navikla na festivalima da sada više volim da ih gledam tada nego u večernjim satima.

Predstavlja li vam zadovoljstvo biranje garderobe i šminkanje za festivale?

- Naprotiv, oduzima mi energiju i vreme. Iako me to opterećuje, shodno mestu na kojem radim i boravim, moram da prilagodim i svoj stajling i autfit, kako kažu stilisti. Sve to ide u rok službe.

Da li je tačno da su čuvene filmske zvezde jednostavnije za saradnju nego oni manje poznati?

- Oni su profesionalci u pravom smislu te reči. I jednostavno poštuju red i rad, svi imaju svoje agente i PR agencije koje im organizuju intervjue. Ako znaju da će vam posvetiti sedam minuta oni će to zaista uraditi kako treba. Što je veća zvezda, osoba je jednostavnija i pristupačnija za intervju i obratno.

Koga ste najviše puta intervjuisali od inostranih zvezda?

- Klajva Ovena pet puta, Moniku Beluči četiri puta, a Meta Dejmona i Džeremi Ajronsa po dva puta. Sa francuskim rediteljem Fransoa Ozonom pričala sam sedam puta, pa kad me vidi odmah zna ko sam i odakle sam (smeh).

Koji domaći filmovi i mladi glumac su na vas ostavili najveći utisak u 2013. godini?

- "Krugovi" Srđana Golubovića koji je svetsku premijeru imao u Berlinu i pravi srpski mejnstrim film i divan omaž našoj istoriji i tradiciji Montevideo, vidimo se koji će otvoriti ovogodišnju sezonu. Od mladih nada to je veoma talentovani Nikola Rakočević koji je izabran za jednu od mladih filmskih nada iz Evrope na sledećem Berlinskom festivalu u okviru programa šuting starts (Shooting stars).

Tekst: Nenad Blagojević

LepaiSrecna Redovni izveštač sa filmskih festivala u Berlinu, Kanu i Veneciji, kritičarka i novinarka sedme umetnosti Sandra Perović priča nam o saradnji sa popularnim glumcima, o tome da li filmove gleda i u slobodno vreme, i zbog čega ima veliki televizor u kući.