Televizijska publika se zaželela Vanje Milačić (36) iz serija “Moj rođak sa sela”, “Nepobedivo srce”, “Cvat lipe na Balkanu” i drugih, a popularna glumica kao da je to znala, pa nam je na pitanje kada ćemo je ponovo gledati u igranom programu na malim ekranima odgovorila: „Vrlo, vrlo uskoro.“

Do tada, Vanja je redovna gošća emisije Vip room na televiziji Pink, gde sa svojim koleginicama glumi u zabavnim skečevima, a ovog leta je sa Đurđom Tešić i brojnom glumačkom ekipom pripremala predstavu “Uspavanka za Vuka Ničijeg”, koja je prvi put odigrana u Budvi na festivalu “Budva Grad teatar”, dok će srpska premijera biti na jesen u Narodnom pozorištu.

Kako je izgledala priprema predstave usred leta?

- Divno i zabavno. Prava metafizička, okasnela i zrela ekskurzija - pre svega zahvaljujuci Đurđi Tešić, a onda i celoj ekipi: Kseniji, Bojani, Viktoru, Mariji, Pavlu, Bojanu, Tandži, Goci, Spasoju, Borisu, Barbari, Veroniki, Miri, Stošketu...

Koji lik glumite u toj „priči o tri mlada života čije se sudbine prepliću u domu za decu bez roditelja“?

- Igram direktorku doma za nezbrinutu decu, koja zbog jedne pogrešne procene uništi pet života. Jako i neizbrisivo osećanje krivice vodi priču u jedan poseban ton koji se svih nas danas tiče. To je priča o instant vremenu, otuđenosti i odsustvu empatije, o emocijama unutar marginalnog društva. Jako i potresno.

Da li je drugačiji, draži osećaj kad imate premijeru u Crnoj Gori u kojoj ste odrasli?

- Osećaj je isti kao i na bilo kojem drugom mestu.

Do koje godine ste živeli u Podgorici i čega se prvo setite kad pomislite na detinjstvo?

- Tamo sam bila do dvadeset druge godine. Pamtim vreo asfalt, kačamak, miris dedinog duvana, kiselo mleko, Verušu, anksioznost, nesigurnost, časove baleta i klavira. Svašta nešto.

Kako kao majka dvoje dece spremate predstave? Kako izgledaju ti dani kad ste po ceo dan na probama?

- Probe uzmu jedan deo mog dana, ne ceo dan, a sve ostalo vreme sam sa decom. I uloge spremam isključivo u pozorištu, a za taj luksuz u kući nema mesta.

A kad ste na putu? Jeste li sve vreme „onlajn“ sa suprugom, ćerkom i sinom?

- Taj moj put je bio jednom i to na šest dana tako da nije bilo nepreživljivo.

Lisin slogan je „Sve što čini život“. Koje su vaše sitne životne radosti?

- Vazduh, buđenje, sunce, dečji smeh, cvrkut ptica, bašta, kafa, koraci, miris i ukus želja, mogućnost, reči, pogled, dodir, voda, hrana, zagrljaj, poljupci, magija, gledanje zvezdica, muzika, pokret, rad, probe. Mogla bih još tri dana ovako (smeh).

Šta je vama vaša majka stalno ponavljala, a šta vi danas pričate svojoj deci?

- Naše metode vaspitanja nemaju suštinskih slicnosti, u korist moje dece.

Tekst: Nenad Blagojević