Snežana Berić Extra Nena, istaknuta muzička umetnica i profesorka na Univerzitetu Megatrend, od detinjstva prati festivale pop muzike u Srbiji i zemljama u okruženju i željno iščekuje ovogodišnje takmičenje u švedskom Malmeu, gradu u kojem je kao predstavnica Jugoslavije nastupala na Pesmi Evrovizije 1992. godine.  Kao temeljna osoba koja do tančina analizira ono što joj se dopadne, prva dama srpske šansone u intervjuu za Lisu bila je i podrška i kritika ovogodišnjim predstavnicama Srbije, grupi Moje 3.

Kako vam se dopadaju novi način izbora i pevačice?

- Ako ćemo da idemo samo sa mladošću i lepotom onda je trebalo pre toga da napravimo blagi referendum među ljudima koji se bave muzikom i koji znaju šta je Eurosong. Nečiji propust je i to što naši vrhunski kompozitori koji pišu za strance nisu iskorišćeni. Ne valja ni ako je reč o slučajnom uzorku izbora pevača. Ispada da samo kritički razmišljam, međutim pošto je odluka doneta mogu samo da je podržim jer je to deo moje zemlje i mog muzičkog miljea. Ovog puta imamo tri prelepe mlade talentovane devojke s tim što bih istakla da je samo jedna od njih pobedila na takmičenju, a to je Mirna, i da odmah može da ode u Ameriku da joj neki producent napravi veliku karijeru. Ona nema šta da traži ovde jer u Srbiji, nažalost, ne vole velike pevače i ako se to pod hitno ne promeni, postaćemo zemlja prosečnih.

Da li ste i koliko često analizirali svoj nastup na Pesmi Evrovizije?

- Naravno da sam se bavila time. Kod mene uvek sve može bolje, ali tada nije moglo zbog političke situacije koja nam nije išla u prilog. Ovde se brzo zaboravlja, a ja želim da se nikada ništa ne zaboravi, ali da idemo dalje. Bio je rat, svi su precrtali moju zemlju, a ja sam išla da branim neke boje. Ni zastavu čak nisam dobila, sama sam se za nju izborila bez lobiranja. Najdostojanstvenije smo se predstavili u muzičkom smislu i nismo pobedili samo zato što sam nosila ime svoje zemlje. Zašto večito veličamo tuđe pevače i tuđe države kad imamo svoje veličine?

Vaša pesma Ljubim te pesmama se i posle dve decenije sluša, peva i emituje u radijskim i televizijskim programima. U čemu je tajna njenog uspeha?

- Pesma je izuzetna, otpevala sam je na nekoliko jezika, godinama se sluša sa velikom emotivnošću. Postala je evergrin, a sveža je kao slika iz epohe za koju imate utisak da je nedavno naslikana. Samo takav spoj kvaliteta vokala, muzike, nota i aranžmana može da doživi večnost. I zato će ta pesma nadživeti i mene i vas i sve nas.

Da li biste sa našim čitateljkama podelili recept za tako dobar fizički izgled?

- Hvala vam. Treba da se družimo sa iskrenim ljudima koji nam misle dobro i da napravimo ozbiljnu selekciju. Ovo su teška vremena za emotivne ljude. Treba da se bavimo sobom iznutra i da vidimo šta nam najviše prija. Treba da svojim rukama masiramo lice i da ga pravimo onakvim kakvim ga želimo. Nema potrebe za mnogo šminke - ako smo ispunjeni iznutra, to će se videti spolja. Treba voleti onoga ko nas voli jer uzvraćena ljubav donosi manje bora i kilograma, veseo pogled i dobar izgled.

Osim predavanjima na fakultetu okupirani ste i pisanjem svoje četvrte knjige poezije...

- Mojih dvadeset pesama biće prepevane na kineski jezik, a uz knjigu će ići kompakt disk sa pesmama. Planirala sam da je nazovem "Sad pišem pesme jer se drugo ne sme", međutim pošto su se neke stvari u međuvremenu dogodile naziv će biti "I to će proći" pa ćemo da vidimo da li će proći zaista.

Tekst: Nenad Blagojević