Ako bude popularna kao Ana iz serije Na terapiji i Šašvari iz Vojne akademije u srca publike uskoro će se „useliti” i Hana, novi lik Dragane Dabović (25) u filmu Skidanje, koji je pre neki dan počeo da se daje u našim bioskopima. Partner ove popularne glumice iz Crne Gore je Nebojša Glogovac, a u ostvarenju režisera Koste Đorđevića sastavljenom od tri priče igraju i Nikola Rakočević, Marko Janketić, Nataša Janjić, Ivana Vuković, Nataša Marković i drugi.

Dragana željno iščekuje nastavak snimanja serije i filma Vojna akademija u maju, a do tada je osim promocijom filma zauzeta i igranjem predstave Lista za ljubav sa kolegama Brankom Ilićem i Goranom Slavićem, u koprodukciji Hercegnovskog pozorišta i Teatra mladih iz Podgorice.

Glavna tema filma je ljubav bez računice i zadrške. Da li ljubav i ludost uvek idu zajedno?

- Naravno. Ljubav je najlepše osećanje tokom kojeg ne „merim” da li je nešto glupost, ludost ili ispravni postupak. Hormoni sreće ne pitaju da li je to što činimo pametno. Ali, život nas uči da prepoznamo da li će nam se ljubav prema predmetu, panju ili pogrešnoj osobi vratiti, kao i da dignemo ruke ako se to ne desi. Ljubav opstaje u svakoj varijanti, samo ako je bez kalkulacije.

Znači, kod vas je „rezultat” uvek sto odsto?

- Kod mene se ne postavlja pitanje da li sam dala dva, deset ili dvadeset odsto sebe - ili je to sto odsto ili nula. A to „nemanje sredine”, odnosno činjenica da je kod mene sve ili crno ili belo, a ne sivo, koštalo me je u emotivnom životu. Ipak, ponosna sam na svaku svoju uspešnu i neuspešnu ljubav. Volela sam i patila zbog ljubavi, imala sam momente kad mi je ljubav bila uzvraćena i kada nije, kada mi je bila jače davana, ali i kada sam ja bila taj „panj”.

PageBreak

Imate 25 godina, a veoma temeljno pričate o emocijama. Da li je ljubav koju su vam pružili roditelji možda doprinela toj zrelosti?

- Dve starije sestre i porodica, prijatelji i knjige koje sam pročitala dali su mi dozu te emotivne zrelosti na koju sam mnogo ponosna. Ponekad se osećam i deset godina starija od svojeg godišta, ali to ne bih menjala ni za šta na svetu.

Šta ste još naučili od roditelja kada govorimo o toj zrelosti?

- Sestrama i meni dali su strpljenje, a jedina bapska izreka u koju verujem je „da je strpljen čovek spašen ”. To znači da je spreman za lepe stvari, da je otvorenih grudi i širom raširenih ruku. Ako unutar svog bića sejete dobru energiju, drugi ljudi će morati da je osete, i obratno.

Kako je izgledalo vaše detinjstvo u porodici u kojoj ste treća, najmlađa sestra?

- Poželela bih ga svakom detetu. Odrasla sam u kući pored mora u Herceg Novom i nikad neću zaboraviti mamu kako nas doziva na večeru, dok se mi igramo na ko zna kojoj plaži i odgovaramo sa: „Stižeeemooo!” Slobodu koju imam od detinjstva niko ne može da mi uzme, a način na koji su me moji roditelji naučili da gledam na svet sutra bih volela da prenesem na svoju decu.

Kako prepoznajete dobre ljude i situacije u životu?

- Intuicijom, svojim najjačim čulom. Ono mi nepogrešivo govori šta da radim u životu. Pomaže mi kod izbora uloga, kod prepoznavanja dobrih osoba i dobre energije, a zahvaljujući kojoj izričito stojim iza nekih ljudi svojim imenom i prezimenom. Jedina stvar koju ne tolerišem u životu je laž.

Tekst: Nenad Blagojević