Što su umetnici uspešniji, to su jednostavniji. Ovo je Lisin prvi utisak posle lakog i konkretnog dogovora intervjua i samog razgovora sa Goricom Popović (60), uprkos snimanju serije Zvezdara, pozorišnim predstavama u kojima glumi i njenim ostalim kreativnim aktivnostima.

Susret sa našom proslavljenom glumicom utanačili smo pre predstave Ljubavno pismo koja se na sceni Ateljea 212 izvodi punih devetnaest godina i za koju je sala uvek dupke puna.

Kako biste nam objasnili to što niste „teška” osoba?

- Osećam se uspešnom u svom poslu i samim tim sam rasterećena raznih sujeta, pritisaka, loših misli, nadmenosti... A sve navedeno javlja se kod neostvarenih ljudi koji su pod presijom. 

Koji je recept zadovoljnih i srećnih ljudi?

- Važno je da ostavimo velike planove i ideje po strani i da počnemo da popravljamo svet od malih stvari, kako bismo možda postali veseliji. Recimo, ako vidite otpadak na ulazu u svoju zgradu, sklonite ga, ili kupite nemoćnoj baki namirnice. Zanimljivo je da uprkos krizi i nezaposlenosti ne mogu da nađem ljude da mi pokose travu u dvorištu vikendice jer to ne umem niti imam vremena da učim. 

Trenutno vas gledamo na televiziji Pink u humorističkoj seriji Zvezdara. Da li vam je drago što vas publika pamti po komičnim ulogama? 

- Naravno. Od mog profesora Predraga Bajčetića naučila sam da je komedija visok nivo umetnosti jer u njoj glumac mora da se „poništi” i prilagodi situaciji. Klovn kojeg udaraju, polivaju vodom, tuku, obaraju na zemlju, predstavlja vrhunac toga. U mladosti nisam često dobijala komične uloge, ali sam sada srećna jer dosta glumim u tom žanru. Evo prilike da otkrijem da će mi u aprilu na Nušićevim danima u Smederevu biti dodeljena nagrada Branislav Nušić za komičarski opus.

U kojoj meri se smejete u privatnom životu?

- Puna sam energije, ne mogu da sedim besposlena i da, kako je popularno reći, „blejim”. Imala sam teških trenutaka u životu poput gubitka brata i roditelja, ali vrlo retko padam u depresiju. 

Kada ste neraspoloženi?

- Neraspoložena sam jer ne podnosim da sam nemoćna samo kad me skoli nešto oko zdravlja. Nedavno sam imala zdravstvene tegobe, a pre dve godine polomila sam ruku. Ja sam Lav/Strelac u horoskopu i u mojoj prirodi je da upravljam svojim životom i postupcima. 

Da li su i vaši prijatelji pozitivci kao vi?

- Glumački svet je veseo svet. Dosta se družim sa mojima iz Ateljea 212, kao i sa prijateljima iz detinjstva. Ne podnosim „smarače” i ljude koji kukaju, ali naravno da saslušam i pomognem bliskim ljudima u teškim situacijama. 

Družite se sa mladima?

- Sinoć sam gledala generalnu probu divne predstave Pedeset udaraca u kojoj su svi mladi - pisac, reditelj i glumci. Prijalo mi je i dok sam bila asistentkinja na fakultetu. Mladost cenim iznad svega jer mladi ljudi uvek donose nešto novo i dobro. Oni su pokretačka snaga i žao mi je što im je prostor sužen i što se teško probijaju. Da mogu, sutra bih u pozorište pozvala pet novih mladih glumaca, ali šta da radimo kada nam smanjuju dotacije i predstave. Ponosna sam na hor Viva Vox koji je jedan od prvih nastupa imao u Ateljeu u muzičkoj predstavi Brod plovi za Beograd. Takva energija nama treba.

Šta sve stvarate u svojoj radionici?

- Sve što mi padne na pamet: buketić veštačkog cveća, ešarpu, prekrivač, jastuče, šešir, oslikanu dasku za seckanje... Umetnici iz društva Baština koje neguje stare zanate, čiji sam član, iznajmili su mali lokal u tržnom centru Eurocentar u Beogradu. Nema tu neke velike zarade, ali mi je drago kad neko kupi neku od mojih rukotvorina. 

Koje navike ne menjate godinama?

- Već osam godina u kući imamo psa Medu rase čau-čau kojeg obožavamo. Volim vodu i prirodu i ne znam šta bih radila da nemam kuću pored Srebrnog jezera. Navika mi je i čitanje i uvek uz sebe imam neko štivo. 

Imate li neki savet za zdrav život za naše čitaoce?

- Svakog jutra u čašu jogurta sipam samleveno laneno seme, proprženi susam, golice (seme bundeve) i suncokret, i sve lepo „pokusam”. To je ukusno i veoma zdravo!

Nenad Blagojević