Nakon 45 godina uspešne muzičke karijere, najpopularnija pop grupa na području bivše republike, Novi fosili, odlučili su se za  oproštajni koncert 25. oktobra u Sava centru. Tim povodom razgovarali smo sa pevačicom grupe Sanjom Doležal koja oktiva svoj recept za vedar duh.  

Poznati ste kao najlepša pevačica sa prostora bivše Jugoslavije, kako  nekada, a kako danas reagujete na  komplimente? 

Pre svega, hvala na komplimentu. Nikada se nisam smatrala najlepšom pevačicom, ali Bogu hvala, i mami i tati, naravno, na dobrim genima.  Uvek je lepo čuti kompliment. Ne mora kompliment biti samo za fizički izgled. Treba često govoriti lepe stvari, a još češće prećutati loše.

Kako održavate privlačan izgled u petoj deceniji života? 

Zahvaljujući genima, nikad mi nisu bili potrebni neki radikalni zahvati. Njegujem lice kremama koje kupim u apoteci, redovno se masiram, a jedem sve i svašta. 

Da li se sećate svog prvog honorara? 

Prvi honorar sam zaradila, nećete verovati, kao manekenka. Imala sam desetak godina i nosila sam reviju za jednu poznatu zagrebačku dečju kreatorku. Novac nisam videla, dobili su ih mama i tata, ali su mi kupili Pony bicikl. Bila sam presretna i vozila sam ga godinama.

Po čemu pamtitie svoje detinjstvo ? 

Po igranju pred školom i na ulici ispred zgrade u kojoj sam živela. Bilo je puno dece, stalno smo bili napolju. Tada nije bilo komjutera, niti previše programa na televiziji, ali rolšue, bicikli, sve moguće igre na travi. Bilo je predivno.

Kojih se trenutaka rado sećete s početaka vaše pevačke karijere? 

Prvog koncerta 18. oktobra 1983. godine u Mariboru. Nisam imala pojma gdje sam i zašto, zaboravila sam i pomešala sve tekstove i nakraju dobila ogroman buket cveća. 

Kako je došlo do saradnje sa Novim Fosilima? 

Početkom te godine, 1983. šef grupe, Slobodan Momčilović Moka me pozvao da im se pridružim. Đurđica Barlović je tada već imala dva mala sina i želela je malo usporiti tempo kako bi bila sa njima i sa suprugom. Mene je Moka pozvao, kratko sam razmišljala (nekoliko sekundi, čini mi se) i pristala. Nisam imala pojma u što se upuštam. Drago mi je da je bilo tako, jer da sam znala, sigurno bih se uplašila.

Da li ste imali prilike da upoznate bivšu pevačicu Novih Fosila Đurđicu Barlović?

Kako da ne. Upoznale smo se i družile, na jednom velikom koncertu u Zagrebu nam je bila specijalna gošća. Bila je divna žena i izvanredna pevačica.

Da li je izbor za pesmu Evrovizije bio vrhunav uspeha Novih fosila ? 

Ne znam je li je bio vrhunac uspeha, ali na neki način sigurno kruna karijere. Svi smo tada pokušavali kroz pesmu Europe da se pokazažemo van naše zemlje. Tih sedam dana u Belgiji, u Briselu, su mi nezaboravno iskustvo. Bilo je naporno, ali i zabavno. Družili smo se s belgijskim kraljem i kraljicom , drugim izvođačima...Lepe su to uspomene.

Koja je vaša najdraža pesma Novih fosila ?

Teško je izdvojiti samo jednu. Mnoge se mi drage, neke su pomalo biografske...ipak bih izdvojila Još te volim i Samo mi se javi...i svakako Djeca ljubavi.

Kako ste se osećali kao jedina devojka u bendu? 

 Nije mi to donosilo nikakve privilegije, ali ipak sam imala osećaj da me dečki štite. No dobro, znali su pomoći i oko kofera, jer sam ja kao svaka žena uvek nosila previše stvari sa sobom na turneje.

Da li se sećate neke anegdote sa zajedničkog putovanja ili nastupa? 

Mnogo je anegdota, ali većina ih baš nije za javnost. Uvek smo se dobro zabavljali kada bi koncerti završili, pa je bilo puno smeha i sitnih podvala. Danas često znamo prepričavati te događaji i smjati se od srca.

Da li su sin Luka i ćerka Lea nasledili vaše talente i da li utičete na njihove životne odluke? 

Oboje vole muziku, Luka sluša , a Lea peva i svira. Luka studira matematiku, a Lea je maturantica koja sanja o Jazz akademiji. Videćemo.

Posle smrti vašeg supruga, šta vam je dalo snage da nastavite dalje? 

U takvim teškim i bolnim trenucima nemaš puno izbora. Možeš umreti ili živeti dalje. Imam divnu decu, moju i Nenekovu, želim živeti i želim im pružiti primer u životu. Jer život je kao nebo...nekad sunčano, ali ponekad i sakriveno tamnim oblacima.

Kako vam uspeva da sačuvate vedar duh i osmeh  svih ovih godina?

Čini mi se da je i to stvar gena ili karaktera. Osmeh je najljepše što možete pokloniti drugima, a ništa ne košta i ne boli. Osmeh ulepšava dan, čak i život.

 Žaklina Milenković