Pravila se da ne primećuje tog muškarca koji ju je satima, iz ugla bašte restorana, posmatrao, i nije htjela sama da ide do hotelske sobe.
Nakon tri nedelje sjeo je pored nje na stolicu u kafiću i obratio se zajedničkoj poznanici, a ona je čudan neki nemir na sebi i oko srca osjetila...
Svjesna je postala ISTINE nakon tri nedelje na povratku sa ferija, na aerodromu. Htjela je da kaže mužu da je zaboravila pasoš, da se vrati... U avionu je plakala u sebi i shvatila da je iskonski ZOV PRIRODE POGODIO BAŠ NJU: miris tjela - nevidljivi magnet zalijepio se za nju u ovim poznim godinama i zarobio je zauvijek.
Ponovni susret nakon dva mjeseca i otkrivanje „druge polovine”. Razgovori i šetnja po ljekovitom pijesku stvorili su bajkovito okruženje prijeteći „opasnim”. Poljubac, „slučajan”, pretvorio se u razjareni vulkan emocija petnaestogodišnjakinje zarobljene u tijelu šezdesetčetvorogodišnje žene, trideset godina optuživane da je frigidna i bezvrijedna!
Kako veliki Bog zna da nagradi patnju i bol, makar i „zabranjenom vezom”.
SVE JE U GLAVI, ispričala mi je moja draga prijateljica.
Nije više bilo ni obzira prema „zločincu” koga je njegovala šesnaest godina sa odanošću časne sestre ili monahinje, i dozvolila je sebi da otkrije ženu u sebi - normalnu, bez straha da će do kraja živjeti kao da nije ni muško ni žensko.
To dvoje ljudi različitog shvatanja morala otkrilo je novi SVOJ svijet davanja i uzimanja (istina, ona je „uložila” sve zarobljene emocije, dok se on kao prava Devica u horoskopu davao u apotekarski malim dozama, kao i sve ostalo). Ali u vazduhu je lebdela velika „doza” mogućnosti da se ova jednogodišnja romansa i produži udvoje.
Bog je veliki: uzima ali i daje - ko zna?
Od srca želim da se to i desi mojoj prijateljici.
Dragica Terzija